⬇️⬇️⬇️

Kako ćemo ispratiti gosta ove godine?
https://justpaste.it/kraj-ramazana

⬆️⬆️⬆️

Međutim, važno je objasniti da, iako su ove osobe doživjele fizičke osjećaje porođaja, nijedno ljudsko dijete nije rođeno jer one nisu bile stvarno trudne u ljudsko-fiziološkom smislu.

Ni muškarci nisu pošteđeni efekta ovog oboljenja. 

Zamislite diagnozu na osnovu pravih simptoma koja bi se narodski mogla opisati kao "nisi luda, ali možda si samo malo trudna. A i ti, jarane, kao da si nam i ti malo trudan". Kako sad ovo objasniti? 

Kuvada sindrom je psihosomatsko stanje u kojem muškarac doživljava fizičke i emocionalne simptome koji su slični trudnim ženama dok je žena sa kojom očekuje bebu u stanju trudnoće.
Kuvada sindrom je često povezan s dubokom emocionalnom povezanošću i empatijom prema trudnoj partnerki, pri čemu neki muškarci doživljavaju i fizičke simptome poput osjetljivosti grudi, nesanice i umora.

Ovi simptomi mogu varirati od uobičajenih znakova trudnoće poput mučnine, povećanja težine, nelagodnost u stomaku, promjena raspoloženja i želje za hranom, pa sve do specifičnijih manifestacija poput jutarnje mučnine i promjena u apetitu.  

Medicinski se smatra da ovo stanje nastaje kao rezultat kombinacije psiholoških, hormonskih i socijalnih faktora, uključujući stres, anksioznost i iščekivanje očinstva.

Hormonske promjene u muškom tijelu, poput povećanja nivoa prolaktina i promjena u kortizolu, mogu doprinositi ovim fizičkim simptomima, odražavajući emocionalni i psihološki uticaj koji trudna žena sa kojom očekuje bebu ima na oca.  

Uticaj Kuvada sindroma na pojedinca može biti duboko psihološki, uzrokujući emocionalni stres, zbunjenost i ponekad frustraciju, jer fizički simptomi mogu izgledati neopravdano i teško ih je razumjeti za onoga ko ne poznaje uticaj džina na čovjeka i koji posmatra ovu pojavu isključivo iz ugla moderne medicine ili sekularne psihologije.

Ovo stanje može uticati na odnose, jer trudna partnerka možda neće potpuno razumjeti simptome muškog partnera, što može dovesti do napetosti ili osjećaja otuđenosti što se mnogo puta i dešava ukoliko je džin umješan u međuljudski odnos ili ukoliko je sihr napravljen za takvo djelovanje između dvoje ljudi.

Međutim, u nekim slučajevima, zajedničko iskustvo trudnoće može ojačati vezu između njih dvoje, podstičući empatiju i međusobno razumijevanje - pogotovo ukoliko su svjesni šta im se dešava i od koga (i ukoliko poduzimaju konkretna djela da bi se liječili i zaštitili od šejtanskog uticaja).

Iako ovaj sindrom nije medicinski potpuno razumljen kao ni lažna trudnoća kod zena, jasno je da ima značajan psihološki i fizički uticaj na one koji ga doživljavaju koji ne dolazi uvijek od čisto psiholoških ili fizičkih stanja.

Muškarci sa Kuvada sindromom klinički izvještavaju o čestim i neobičnim snovima koji su povezani s njihovim emocionalnim stanjem tokom "trudnoće". Ovi snovi obično imaju teme zaštite, odgovornosti ili anksioznosti u vezi s budućnošću. Često sanjaju o porodu, brigama o brizi za dijete ili očevoj ulozi u procesu porođaja, što ističe njihovu emocionalnu predanost trudnoći.

Neki muškarci također sanjaju o tome da su sami trudni, što se može smatrati nesvjesnom manifestacijom njihove želje za povezivanjem sa trudnoćom ili odrazom njihovih briga u vezi s očinstvom. Snovi koje žene s lažnom trudnoćom doživljavaju, koje ćemo spominjati u drugom djelu ovoga teksta, su inače mnogo intenzivnije prirode.  

Prenesene su neke predaje o prokreaciji (razmnožavanju) između džina i ljudi (ili mogućnosti toga), ali nijedna od njih nije vjerodostojna (većinom su slabe ili izmišljene), poput slabe predaje o predznaku Sudnjega dana koja se nalazi u djelu Silsilah Ahadith ad-Da'ifah: "Čas (Sudnji dan) neće nastupiti dok se djeca džina (broj djece) od vaših žena ne povećaju među vama.“

Ibn Tejmijje [ رحِمَهُ ٱللَّٰهُ] spominje u svom djelu Medžmu'atur-resail da se ljudi i džini međusobno žene i da se među njima desi porod, tvrdeći da je to česta i poznata pojava. 

Prenose Ibn Džerir et-Taberi i drugi u svojim tefsirima predaju gdje stoji da je jedan od roditelja Belkise bio džin, a u drugim predajama se prenosi da je to bila njena majka. 

*📚2/3⬇️***

FANTOMSKA TRUDNOĆA [1.dio]
Fantomska trudnoća [pseudocijeza ili pseudocyesis - od grčkog pseudes: lažna, kyesis: trudnoća] je stanje gdje osoba pokazuje simptome i znakove trudnoće - međutim nije trudna.

Ovaj fenomen je isto tako poznat kao "lažna trudnoća" - makar sa gledišta naše (ljudske i pojavne) dimenzije.

Od generalnih simptoma koji se manifestiraju jesu: amenoreja (izostanak menstruacije), mučnina, povraćanje (posebno ujutru), povećanje tjelesne težine, osjetljive grudi sa sekretom (galaktoreja), rast/naduvanost abdomena, senzacije/osjećaji fetusa u pokretu, učestalo mokrenje, promjene u materici/grliću materice, kontrakcije, porođajni bolovi i u završnoj fazi čak i osjećaj ili uvjerenje žene da se porodila.

Ali i pored svih simptoma i unatoč tim vanjskim znakovima, medicinski testovi, uključujući ultrazvuk i testove na trudnoću, potvrđuju da trudnoća nije prisutna. Ovo stanje zbunjuje mnoge zene i uzrokuje im u najmanju ruku psihološke štete. 

Ove pojave kliničkih ili subkliničkih znakova i simptoma povezanih sa trudnoćom nekada budu veoma izražene, a nekada blage. Vremenski simptomi obično traju od nekoliko sedmica pa sve do oko devet mjeseci.

Pregled, ultrazvuk i testovi na trudnoću mogu se koristiti da bi se isključila lažna trudnoća - makar iz ugla našeg svijeta. Medjutim, kako objasniti stanje osobe koja je kao malo trudna a kao malo nije? Kako objasniti situaciju gdje se potvrdi medicinom da je fantomska trudnoća u pitanju ali su fizički simptomi prave trudnoće i dalje na izražaju, pogotovo ukoliko žena nema mentalnih oboljenja?

Nažalost se često zaboravlja, omalovažava, ili zaobilazi jedan presudni pregled u ovim situacijama a to jeste rukja. Kada se želi napraviti potpuna razlika i potvrda između osobe koja je čisto klinički mentalno oboljela i osobe koja je oboljela od džinom izazvanim stanjima (pa makar to mentalno stanje bilo izazvano od strane džina), onda se uči rukja koja će pokazati očigledne i presudne znakove. Isti protokol treba da slijedi i u ovoj situaciji. 

Lažna trudnoća se često pripisuje psihološkim uzrocima, posebno stresu, anksioznosti i snažnoj želji za trudnoćom. U mnogim slučajevima, osoba može imati duboku emocionalnu ili psihološku želju za djetetom, posebno ako je doživjela neplodnost ili gubitak djeteta kroz pobačaj ili mrtvorođenče.

Odgovor mozga na ove intenzivne emocionalne želje može uzrokovati niz fizičkih simptoma koji oponašaju trudnoću - ali ne sve simptome koji se često pojave u ovim situacijama. Jedino s rukjom (i terapijama) se može definitivno zaključiti o čemu se tačno radi jer reagovanje džina na rukju apsolutno nije od znakova čisto medicinsko lažne trudnoće. 

Istina je da u slučaju lažne trudnoće, emocionalni stres, poput depresije ili anksioznosti zbog neplodnosti, može potaknuti mozak da izlučuje hormone koji oponašaju trudnoću. Stres, tuga ili emocionalna trauma mogu uzrokovati promjene u hormonskoj ravnoteži tijela, kao što su povišeni nivoi prolaktina (hormon odgovoran za proizvodnju mlijeka), što može dovesti do povećanja i osjetljivosti dojki.

Proizvodnja određenih hormona u tijelu, poput "hormona trudnoće" (hCG - ljudski korionski gonadotropin), progesterona i estrogena, igra značajnu ulogu u trudnoći.

U nekim slučajevima, abnormalnosti u endokrinom sistemu ili tumori mogu dovesti do povišenih razina hCG-a, što može uzrokovati da tijelo doživi simptome slične trudnoći. Neki primjeri su tumori/abnormalnosti po pitanju hipofize ili jajnika. Određene benigne ciste ili tumori jajnika, poput luteinske ciste, mogu proizvesti hormone koji oponašaju simptome trudnoće.

Interesantno je to da veliki broj onih koji su iskušani zaljubljenim džinima istovremeno imaju razne vrste cista ili tumora - pogotovo po pitanju reproduktivnog sistema.

Bilo je dokumentovanih slučajeva u kojima su osobe sa lažnom trudnoćom (pseudocyesis) doživjele simptome koji su bili toliko ozbiljni da su prošle kroz ono što je ličilo na porođaj, uključujući kontrakcije, bolove u stomaku, pa čak i vjerovanje da se u stvarnosti porađaju.

*📚1/3⬇️***

➡️ Iako ova masa dlaka nije nužan pokazatelj ili dokaz da se radi o sihru (ako osobe imaju ova dva mentalna poremećaja jer to objašnjava pojavu trihobezoara), ipak jeste pokazatelj čišćenja tijela od onoga što šejtanima olakšava boravak u tijelu.

Ako osobe često sanjaju dlake, sanjaju da jedu dlake, sanjaju da izvlače dlake iz sebe, probude se s dlakama u ustima, osjete dlake u ustima dok uče Kur'an, iznenada im opada puno kose bez medicinskog razloga (i bez uroka), povrate dlake u toku rukje bez da boluju od trihofagije na javi, nalaze čudne dlake na neobičnim mjestima, ili u neobičnim oblicima - onda je vjerovatnije da je sihr u pitanju. Ukoliko dodatno često sanjaju mačke ili se susreću s džinima koji dolaze u obliku mačke - onda je džinska zaljubljenost u pitanju. Ukoliko se osobe dodatno probude s malim ogrebotinama po tijelu čiji uzrok ne mogu objasniti (pogotovo po nogama i leđima) - onda je ovo njihovo "markiranje teritorije" ili vrsta osvete. Ukoliko je urok u pitanju onda je trihotilomanija izraženija - pogotovo kada je urok (i/ili zavist) na kosu ili tjelesni izgled u pitanju. A Allah najbolje zna.

Ukoliko osoba boluje od trihofagije i/ili trihotilomanije, vjerovatnoća je da je i neko drugi u porodici na taj isti način pokušavao ublažavati efekte emocionalnog stresa (pogotovo u djetinjstvu) pa će se primjetiti da je šejtan istim pristupom prilazio i drugima u familiji - što se poslije pripisuje genetici. Razumijevanje uzroka ovih pojava i odgovarajućih tretmana je veoma bitno jer posljedice po fizičko, a pogotovo mentalno zdravlje, su ogromne. Uvažavajući činjenicu da ovi poremećaji kod većine ljudi počinju u djetinjstvu, hitno (bez panike) i stručno reagovanje je ključno. Osuditi dijete za to ponašanje bez pronalaženja uzroka i liječenja istog - samo produbljuje problem.

Iako je mnogima ova pojava na prvi pogled gadljiva, paljbe kritike neće pomagati osim šejtanu. Mnogi odrasli su totalno nesposobni u vremenima krize - a kamoli djeca. Reagovanja na neki stres od strane djece na taj ili slične gadljive načine je inače samo zato što nisu podučena kako se to prikladnije čini. Nekada i jesu podučena, ali ih njihove životne okolnosti psihičkim pritiskom uništavaju pa budu zatrpani stresom brže nego što se stignu oduprijeti. Liječenje uzroka s strpljenjem je neophodno.

Ko se ne bude izgradio i odgojio na vrijeme, poslije će tražiti utočište na druge samouništavajuće načine u vremenima stresa - kao što to mnogi odrasli, ili djeca u tijelima odraslih ljudi, čine. Uspostava zdravih načina suočavanja sa stresom jeste ključni dio razvoja - pogotovo u današnjem vremenu. Kada se zatvore šejtanu vrata bilo kojeg samouništavanja (imanskog, psihičkog i/ili fizičkog), ono što sam od sebe može uraditi da naudi osobi je poslije veoma ograničeno ako ne i skoro neprimjetno slabo u mnogim situacijama.

Rukja se može učiti bez obzira bilo stanje samo psihičko oboljenje potpomognuto vesvesama šejtanskim čiji uzrok su životna dešavanja ili bilo to stanje posljedica djelovanja sihra, uroka ili džinskog opsjedanja. ?2/2✅

- Anes M.
[t.me/rukjakurs]

SIHR I RAPUNZELOV SINDROM

➡️Trihofagija, kao posljedica trihotilomanije, je mentalni poremećaj gdje osoba konzumira vlastite dlake. Trihotilomanija je poremećaj gdje osoba osjeti potrebu za čupanjem vlastite kose/dlaka.Trihofagija se odnosi na konzumiranje te kose/dlaka nakon impulsivnog iščupavanja. Kao što je pokazano na snimku, dugotrajno bolovanje od ovog poremećaja može izazvati užasne gastrointestinalne probleme poput opstrukcije u crijevima ili druge vrste oštećenja.

Osobe sa trihofagijom često pate od osjećaja srama, krivice ili stida zbog svog ponašanja koje pokušaju sakriti od ljudi. Zbog ovoga su skloni povlačenju i osamljivanju - što pomaže šejtanu protiv njih. Ovi poremećaji mogu rezultirati infekcijama kože i drugim povredama tijela. Osoba samu sebe uništava tim ponašanjima (navikama) i tako ubrzava šejtansko djelovanje nad sobom.

Trihotilomanija (poremećaj čupanja vlastite kose/dlaka) je poremećaj koji je povezan s intenzivnom ili neodoljivom potrebom da se tim impulsivnim osjećajima ugodi izvodeći te radnje. Mnogi ljudi koriste ovaj mehanizam radnji kao odgovor na stres i nervozu. Kada im se poveća anksioznost ili napetost u životu, oni traže utočište u ovim radnjama koje doživljavaju kao samopomoć da bi se bolje osjećali u momentima krize. Okidači, kao veliki stres ili trauma, značajno pogoršavaju ova stanja.

Trihofagija i trihotilomanija su mentalni poremećaji koji se često javljaju u kombinaciji, ali imaju različite karakteristike i uzroke čiji izvor nisu nužno sihr i džinsko opsjedanje. Ukoliko izvorno jesu pojave kod ljudi koji boluju od oboljenja koja su izazvana od strane džina onda je to pretežno posljedica ekstremnih vesvesa koje se nisu suzbile i neutralisale na vrijeme.

Ako neko ima ove poremećaje a tek naknadno oboli od džina, onda će se ove osobe čupanjem i konzumiranjem kose/dlaka pokušavati smirivati od džinskih napada jer su tako već navikli raditi kada dožive nešto neprijatno. Nakon nekog vremena ovakvog neproduktivnog suočavanja s džinima, te osobe znaju prelaziti na dodatne ili druge samouništavajuće navike. Sama činjenica da neko ima trihobezoar (masu kose u gastrointestinalnom traktu) u tijelu nije uvijek pokazatelj da je sihr u pitanju.

Nekada ovi ljudi (mimo ova dva mentalna poremećaja) boluju od sihra ili uroka pa se desi da povrate ili izbace nešto od ovoga u toku rukje ili van nje. Ukoliko boluju od trihofagije a i od sihra u tijelu pa zatim izbace dio dlaka uz djelove sihra - tretmani rukje a i psihoterapije za trihofagiju ne smiju stati sve dok osoba potpuno ne ozdravi.

Nekada džini koriste ove izbačene mase kao varku kada izglume da je "sihr izbačen" (a simptoma i dalje ima) pa se ljudi opuste i obustave liječenje jer je "nešto izašlo". Ovo ne rade samo sa trihobezoarima nego bilo kojim stranim tijelima ili drugim nakupljenim materijama koje se izbacuju iz tijela - bez obzira bilo u formi tekućine ili u čvrstom stanju. Olakšanje koje osobe nekada osjete nakon izbacivanja nakupljenjh materija iz sebe je često "lažno izliječenje". Ukoliko olakšanje dolazi bez potpunog izliječenja onda se radi ili o pozitivnom pomaku (dio oboljenja je otklonjen) ili o džinskom blefiranju shodno konkretnom i dugotrajnom stanju simptoma i stanja bolesnika.

I ova osoba na snimku je osjetila značajno olakšanje nakon odstranjivanja ove mase iz tijela ali ako se ne izliječi od onoga što je dovelo do tog stanja (trihofagija/trihotilomanija) - opet će se desiti isto s njima nakon nekog vremena kao što se mnogima koji se liječe rukjom dešava ukoliko ne budu dovoljno oprezni. Da je ova osoba bolovala od sihra (na snimku je medicinski slučaj) onda bi isto tako osjetila prirodno olakšanje kao i bilo ko drugi - ali olakšanje nije jednako tome da su svi čvorovi šejtanski nužno neutralisani. Ukoliko olakšanje bude popraćeno nestankom simptoma na duži vremenski period - onda je čvor neutralisan. Ovo će se pokazati u životu osobe u vidu potpunog nestanka blokade koja je ranije bila a i u potpunom nestanku simptoma.

?1/2
[t.me/rukjakurs]

Kad bi rekao:
'E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim', otišlo bi od njega ono što osjeća.' 'Vjerovjesnik ﷺ kaže da zatražiš zaštitu kod Allaha od šejtana.' - rekoše mu.

Sta je rješenje svemu ovome?

Buhari bilježi predaju u kojoj stoji da je neki čovjek došao i rekao Allahovom Poslaniku ﷺ: „Oporuči mi!" Poslanik mu reče: "Ne ljuti se!" Ovaj čovjek je još nekoliko puta ponovio isto pitanje, a Poslanik mu je svaki put istim savjetom odgovarao: 'Ne ljuti se'.“

Rješenje je jednostavno.

Jednostavno se prestani ljutiti!

"Ali to nije baš tako lahko..."

Ustvari jeste. Samo prestani! Oporuka u hadisu je bila dovoljna ovome čovjeku i nije zapitkivao nakon toga kako i šta i gdje nego je to prihvatio. Nema posebne filozofije.

Budi odlučan i iskren.

"Ma kako samo tako da prestanem?"

Fino.

Izbjegavaj sve što dovodi do srdžbe a ako već hoćeš da se ljutiš onda to makar uradi samo Allaha radi pa da imaš nagradu umjesto da zaslužiš kaznu. A kad to uradiš Allaha radi, ni tad ne prelazi granice i ne ponašaj se onako kako to muslimanu ne dolikuje.

Pazi se!

Ne dozvoli sebi da te šejtan prevari pa da budeš od onih koji pod plaštom "srdžbe koja je radi Allaha i Njegove vjere" ustvari siju nered, čine zulum, hrane svoje narcisoidne naklonosti, a istovremenu inficiraju i druge.

Odrekni se tih osobina.

Zamrzi ih za sebe.

Razmisli o njima i šta rade od tebe i onih oko tebe i kakve kratkotrajne, a i dugotrajne posljedice ostavljaju. Šta će ti to? Pitaj se kud to sve vodi i razmisli.

Nemoj biti od onih koji se vlastitim djelima bacaju u propast. Budi pametniji od toga.

Ostavi ih Allaha radi ako ih imaš pri sebi i zatvori sve puteve šejtanu ukoliko osjetiš da se kod tebe razvijaju ove osobine.

"Ko to tako radi? Ko to može?"

To može samo onaj kome se Allah smiluje pa se iskreno prihvati upute i čini djela na putu spasa da bi zadobio tu milost.

Možda je teško, pogotovo na početku. Ove osobine vjerovatno nisu počele sa tobom. Možda si tako odrastao ili si to naslijedio odgojem. Možda su takva ponašanja uobičajena u tvojoj okolini i usađena u mentalitet naroda. Sljedeće generacije nisu krive za to - nemojmo ih kazniti i kvariti zbog naših grešaka i grešaka onih prije njih.

Ono što nije počelo sa tobom ipak može da stane sa tobom.

Mnogi ashabi su isto tako odrasli pod svakakvim uvjetima i u svakakvim okruženjima - zar i oni nisu, kao i skoro svi ljudi, imali svoje "traume"? Da li su svoju prošlost i način odrastanja koristili kao izgovor ako bi pogriješili prema nekome?

"Dobro, ali mi nismo ashabi..."

Ne, nismo.

U pravu si.

Poslanik ﷺ je opisao one koji ga slijede iz kasnijih generacija na drugačiji način.

Muslim bliježi hadis gdje stoji da je Poslanik ﷺ rekao: “Ljudi iz mog ummeta koji će me najviše voljeti su oni koji će doći poslije mene: svaki od njih poželjet će da žrtvuje sav svoj imetak i svoju familiju da me je vidio.”

A u drugoj predaji kod Muslima se prenosi da je Poslanik ﷺ rekao: "Volio sam da smo vidjeli našu braću.” Rekoše: “Nismo li mi tvoja braća, o Allahov Poslaniče?” “Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji još nisu došli na ovaj svijet.”

Allahov Poslanik ﷺ opisuje svoje sljedbenike kao takve. Mi se pripisujemo njegovom sunnetu - sigurno smo takvi, jel' tako?

Kako da oni koji bi trebali biti opisana braća Poslanika ﷺ dopuste sebi da ne teže upotpunjivanjem ahlaka, a za to još postavljaju neke lične uslove? To nije njihova osobina. Ne budi kao masa koja je neuspješna u tome preselila prije tebe. Ne budi kao masa koja danas bez stida narcisoidna i slična ponašanja ispoljava uprkos što Allah to ne voli za svoje robove.

Zaustavi taj šejtanluk i ne budi dio njega.

Zaustavi ciklus zla.

Tvoja odluka je hoćeš li tako živjeti svoj život i biti poznat po tim ponašanjima. Tvoja odluka je hoćeš li to prenositi na druge ili ćeš to sprječavati.

Preokreni situaciju za sebe i za generacije nakon tebe.

Nije nemoguće.

Nema ljudskog uticaja niti savjeta niti vjerskog dokaza koji će ti pomoći ako ne budeš iskren i odlučan da to primjeniš.

Ti si jedini koji može da učini taj korak.

⬇️4/5⬇️

?Rukja za neutralisanje šejtanskih čvorova ▶️
t.me/rukjakurs

⬇️

Kako čovjek da se brani od šejtanovog uticaja ako mu je iskvareni karakter u spoju s pogrešnom ideologijom?

Zar je iko ikada porazio šejtana lošim karakterom koristeći uprljanu i zabludjelu akidu?

Naprotiv - ako je takav onda je on od njih.

Ako nemaš dobar karakter onda nisi ni akidetski zdrav pa makar "imao ispravne stavove".

Ako nisi akidetski zdrav onda budi siguran da nemaš dobar karakter koji je nužan da podneseš teret koji dolazi sa riječima dva šehadeta pa makar se znao "lijepo ponašati".

Kako da se liječi čovjek od šejtana ako ima više zajedničkih osobina sa njima nego sa Poslanikom ﷺ.

Kako da se čovjek razdvoji i postavi barijeru između njega i šejtana ako nije postavio ni zdrave granice sam sa sobom?

Čime će se takav razlikovati od njih?

Kako da se neko izliječi od šejtanskog uticaja, a troši mnogo od svoga tijela i imetka i vremena u onome sa čime Allah nije zadovoljan - pa makar se okvirno tješio djelima islama.

إِنَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ يُنفِقُونَ أَمۡوَٰلَهُمۡ لِيَصُدُّواْ عَن سَبِيلِ ٱللَّهِۚ فَسَيُنفِقُونَهَا ثُمَّ تَكُونُ عَلَيۡهِمۡ حَسۡرَةٗ ثُمَّ يُغۡلَبُونَۗ وَٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ إِلَىٰ جَهَنَّمَ يُحۡشَرُونَ

"Zaista oni koji ne vjeruju troše imovinu svoju da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će je tako trošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani.

لِيَمِيزَ ٱللَّهُ ٱلۡخَبِيثَ مِنَ ٱلطَّيِّبِ وَيَجۡعَلَ ٱلۡخَبِيثَ بَعۡضَهُۥ عَلَىٰ بَعۡضٖ فَيَرۡكُمَهُۥ جَمِيعٗا فَيَجۡعَلَهُۥ فِي جَهَنَّمَۚ أُوْلَٰٓئِكَ هُمُ ٱلۡخَٰسِرُونَ

"Da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni su baš (pravi) gubitnici. [El-Enfāl, 36-37]

Allah će ih razdvojiti jer Allah razdvaja prljavo od čistog i dobro od nevaljalog.

Ako želimo da budemo spašeni od šejtana na ovome svijetu i u potpunosti odvojeni od njih na ahiretu moramo biti što dalje od njih i njihovog primjera - ubjeđenjima, riječima, a i djelima.

Dovoljno ti je zla da odvraćaš samoga sebe od liječenja kada znaš da ti je potrebno - bez obzira liječio se od džina ili od bolesti duše.

Dovoljno ti je pogubno to da trošiš svoj imetak i svoje vrijeme u izbjegavanju djela koja su lijek za tvoje stanje.

Puste želje za popravkom stanja su baš to - puste.

Šta je to što je odvratilo mnoge od liječenja i približanja Allahu ako nisu niske strasti i slijeđenje istih koje su im duše paralizovale pa zbog toga nisu u stanju ni najosnovnije ibadete ispunjavati kako treba.

Šta je to što je odvratilo mnoge od napredovanja u svojim slučajevima ako nisu šubhe koje su proizvele lažne izgovore i fatamorgane izliječenja na osnovi puke nade i nepostojeći konkretnih djela?

Ne zaboravimo - šejtana nije briga da li si ti "religiozan" ili nisi.

Oni prilaze ljudima shodno njihovim stanjima, a za svakoga imaju posebne taktike. Napadi svim tim taktikama u svim vremenima i okolnostima nad bilo kakvim ljudima budu neutralisani i neuspješni potezi samo ukoliko čovjek obrati pažnju na svoj odnos prema strastima, a i na svoj odnos prema šubhama i kako reaguje na iste.

Ako se korektno postavi onda šejtan nema sa čim da ga obori - pa makar čovjek ne imao odgovor na svaku šubhu i makar ne zadovoljavao svoje strasti na halal način dok god se susteže od zadovoljavanja istih u haramu (bez obzira bile tjelesne ili psihološke strasti u pitanju). 

Zamislite čovjeka kojem šejtan svojim prilazom iskvari karakter i ponudi mu zabludjelu ideologiju koju slijedi - gdje će takav završiti? Šejtan koristi tvoje niske strasti i šubhe koje su pri tebi da proizvodi traumu sa kojom će te poslije raskomadati komad po komad - ako dopustiš.

Ako dopustiš - gotov si.

Ako se odupireš - treba ti mnogo vremena da se oporaviš zbog pritiska i traume koja se nagomila.

Veoma malo je ljudi koji slijede pravi put - onaj koji stvarno vodi direktno u Džennet.

Zašto?

Samo zato što je taj put u direktnoj koliziji sa slijeđenjem niskih strasti.

⬇️5/6⬇️

⬇️

Koliko je onih koji jedva žive sami sa sobom samo zato sto su počinili ono što su rekli da nikada neće počiniti ili uraditi, ali ih je šejtan pretekao i slomio.

Slomio ih je samo zbog toga što su se njemu odazvali pa su ostali demotivisani.

Šejtan će trgati čovjeka i njegovu dušu na sve strane srazmjerno koliko mu se odaziva.

وَقَالَ ٱلشَّيۡطَٰنُ لَمَّا قُضِيَ ٱلۡأَمۡرُ إِنَّ ٱللَّهَ وَعَدَكُمۡ وَعۡدَ ٱلۡحَقِّ وَوَعَدتُّكُمۡ فَأَخۡلَفۡتُكُمۡۖ وَمَا كَانَ لِيَ عَلَيۡكُم مِّن سُلۡطَٰنٍ إِلَّآ أَن دَعَوۡتُكُمۡ فَٱسۡتَجَبۡتُمۡ لِيۖ فَلَا تَلُومُونِي وَلُومُوٓاْ أَنفُسَكُمۖ مَّآ أَنَا۠ بِمُصۡرِخِكُمۡ وَمَآ أَنتُم بِمُصۡرِخِيَّ إِنِّي كَفَرۡتُ بِمَآ أَشۡرَكۡتُمُونِ مِن قَبۡلُۗ إِنَّ ٱلظَّٰلِمِينَ لَهُمۡ عَذَابٌ أَلِيمٞ

I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: "Allah vam je istinsko obećanje dao, a ja sam vam obećavao i svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakvog dokaza nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe; niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije Njemu u obožavanju pridruživali. Zulumćare sigurno čeka bolna patnja." [Ibrāhīm, 22]

Šubhe i slijeđenje strasti su dva stuba svake zablude i svake fitne - ma u kojem vremenu ili obliku došli.

Šejtan dvojno napada na ovaj način i učenog i neukog, bogobojaznog i fasika, učača, a i pacijenta.

Jedina razlika u napadima jesu nijanse i taktike šejtanskog prilaska.

Svaka duša prirodno naginje nekim strastima - mnogo puta bez posebnog ili dubokog razmišljanja. Strastveni nagoni se kod čovjeka pojavljuju bez posebne filozofije - iako uvijek postoji logično objašnjenje. Allah nas je stvorio i dao nam strasti da ih zadovoljimo na halal način kako bi mogli činiti ibadet.

Strasti nisu zlo u osnovi već je zlo kada umjesto iskorištavanja strasti za život (upravljajući njima da bi ih iskoristio) kako bi tebi bile korisne - čovjek dozvoli sebi da njegove strasti upravljaju njime i vode ga pa on živi da ih zadovolji i čini djela u ime njih i radi njih.

أَرَءَیۡتَ مَنِ ٱتَّخَذَ إِلَـٰهَهُۥ هَوَىٰهُ أَفَأَنتَ تَكُونُ عَلَیۡهِ وَكِیلًا

"Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti zaštitnik onome koji je za svoga boga svoje hirove(strasti) uzeo?" [El-Furkan, 43]

Ukoliko čovjek ne koristi svoj razum da razmisli o dugotrajnim posljedicama svojih strasti - one će ga učiniti svojim robom.

Ti momenti trenutnog zadovoljavanja zaslijepe mnoge umove.

Šejtan ljudima nudi brze nagrade, a propast poslije - to je šejtanov put.

Rekao je Sa'di u svom tefsiru u vezi sa Allahovim riječima فِي قُلُوبِهِمْ مَرَض (u njihovim srcima je bolest) da je ono što se podrazumijeva pod bolešću bolest sumnje, šubuhata (tj. stvari koje liče na istinu, ali su laž u stvarnosti) i bolest nifaka.

Navodi da je to zato što je srce izloženo dvjema vrstama bolesti koje ga odvajaju od dobrote i ispravnosti – bolesti šubuhata i bolesti šahavata (niskih destruktivnih želja i strasti).

Dalje navodi da su primjeri od bolesti šubuhata kufr, nifak i novotarije.

Navodi da su primjeri bolesti šahavata razvrat i ljubav prema haramu ili naklonosti prema grijesima, neposlušnosti i nepokornosti u djelima i slično tome.

Mnogi oni koji slijede svoje strasti i šejtanske šubhe ne razmišljaju kako će određena ponašanja uticati na njihovu vjeru ili na njihov obraz - samo nek je duši udovoljeno. Ovo se dešava jer čovjek ne koristi svoj razum jer je opijen strastima.

Kako takav da se liječi od džina, a još ranije boluje od samoga sebe?

U isto vrijeme kada ga spopadnu stalna dvoumljenja i nejasnoće i mutno razmišljanje kao posljedica njegovih grijeha i izbjegavanja učenja svoje vjere (ili nekada još gore - okretanja od upute nakon saznanja) - ovo narušava njegov moral i karakter.

Šubhe nisu nužno zlo u osnovi jer svaki put uz rasvijetljivanje i odgovaranje na šubhe dolazi razvoj čovjekovog imana, a da ih nije bilo čovjek bi možda imao skrivena vjerovanja koja nije isčistio, a da je sa njima preselio - Dženneta možda nikada nebi vidio.

Mi smo proizvod našeg karaktera koji je spojen sa našom ideologijom.

⬇️4/6⬇️

Isto kao što neka životinja opravdano zna napasti čovjeka zbog upozorenja ili da odagna neku opasnost od sebe (ili svojih) - tako i džini znaju na isti način napadati ljude iz istih razloga. Napadi čija pozadina je prikladnija prirodi stvorenja (osveta, strah, urok, zaljubljenost, divljenje, radoznalost, zavist) su mnogobrojniji od onih koji su povezani s napadima koji nisu svojstveni niti za većinu ljudi a ni džina (bavljenje sihrom). Kada ono što oni procjene kao nezgodno ili opasno bude neutralisano ili udaljeno - i napadi nestanu jer stanje bezbjednosti je bio cilj.

Međutim, ukoliko se radi o ciljanim i zlonamjernim uznemiravanjima prije ulaska u tijelo s namjerom da tu ostanu - one dolaze u fazama. Ove faze se mogu izdešavati u kratkom vremenskom periodu ali cilj je da efekti traju duže vremena.

Prva faza jeste infestacija čovjekovog životnog prostora putem uznemiravanja, zastrašivanja, priviđanja, pojava čudnih mirisa (pogotovo neugodnih), predmeti koji se kreću ili pokrenu "sami", lupanja, glasovi, poigravanje s svijetlima (strujom/elektronikom), razni zvukovi "a nema ko da ih pravi", osjećaj da je neko tu ili da te prati "ali nikoga nema", pojava sjenki i slično tome. Ovo je u toj fazi većinom ograničeno na samu kuću ili mjesto ili predmete u njoj - a ne na osobu kao živo ljudsko biće. Izuzetak "mrtvim predmetima" je da se nekada životinje - pogotovo one u kući - uznemiravaju i napadaju prije ljudi.

Ovo će se kod životinja primjetiti na njihovim ponašanjima (vidi "nešto", trzne se iznenada, gleda u neko mjesto "kao da neko ima", izbjegava neko mjesto svim silama i slično) ili se vidi na promjenama u samom karakteru životinje (postane veoma uplašena ili povučena, iznenada postane veoma agresivna, počne da "ludi" i slično tome).

Nakon ove faze zagrijavanja i ispitivanja terena - šejtani, ako budu mogli, počet će da remete san ukućana, da donose razne "medicinske" bolesti koje su fizičke prirode od kojih će ljudi oboljevati, počinju nasilje u formi fizičkih napada (na javi ili dok ljudi spavaju), mentalne krize ili psihička oboljenja (koja počinju s teškim vesvesama), unose svađe i netrpeljivosti među ukućanima, prave ljudima socijalne probleme ili oko finansija ili školovanja ili drugih životnih situacija koje se iznenada pojavljuju bez logičnog ili medicinskog objašnjenja.

Nakon ovoga se šejtani opsesivno vežu za tu osobu (ili osobe) ako uvide da im prolazi.

Ovo rezultira s tim da te osobe poslije veoma teško funkcionišu u svakodnevnim radnjama na zdrav ili produktivan način. Ovo je period gdje mnogi ljudi počnu konzumirati određene supstance ili koriste nešto samo da "prebrode" svoje dane.

Nekada se desi da sebi žele olakšati medikamentima uz liječenje Kur'anom i s tim dolaze otprilike tri stanja. Prvo stanje je ono gdje ti medikamenti umire psihotična stanja i epizode panike pa to pomogne osobi da ne stavlja ni druge ni sebe u opasnosti dok se liječi rukjom. Ovo ne utiče negativno na samo liječenje rukjom iako je vjerovatnoća da neko toj osobi mora učiti uz samoliječenje ako je u stanju. Drugo stanje je ono gdje se stvori ovisnost i gdje se osoba mentalno mijenja na negativan način zbog određenih medikamenata koji idu u korist džinima (njihovim ciljevima i djelovanjima) jer na kraju osoba ili napusti liječenje ili dođe u stanje gdje se nikako sama ne može boriti (ni imanski, ni ibadetski, ni mentalno a ni fizički) a zatim mentalno oboli još dublje zbog samog ovog procesa do mjere gdje i da se skine sa medikamenata - to više nije ista osoba. Ovo stanje zna potrajati veoma dugo. I treće stanje je ono gdje medikamenti (mimo same osobe) direktno utiču na džine u tijelu (posebno stimulanti i depresanti). Neki im odmažu a neki pomažu - sve zavisi koji je lijek tačno u pitanju, za šta se uzima i koliko se uzima i na koji mehanizam u tijelu tačno utiče.

3/4 ⬇️