?Rukja za neutralisanje šejtanskih čvorova ▶️
t.me/rukjakurs

⬇️

Kako čovjek da se brani od šejtanovog uticaja ako mu je iskvareni karakter u spoju s pogrešnom ideologijom?

Zar je iko ikada porazio šejtana lošim karakterom koristeći uprljanu i zabludjelu akidu?

Naprotiv - ako je takav onda je on od njih.

Ako nemaš dobar karakter onda nisi ni akidetski zdrav pa makar "imao ispravne stavove".

Ako nisi akidetski zdrav onda budi siguran da nemaš dobar karakter koji je nužan da podneseš teret koji dolazi sa riječima dva šehadeta pa makar se znao "lijepo ponašati".

Kako da se liječi čovjek od šejtana ako ima više zajedničkih osobina sa njima nego sa Poslanikom ﷺ.

Kako da se čovjek razdvoji i postavi barijeru između njega i šejtana ako nije postavio ni zdrave granice sam sa sobom?

Čime će se takav razlikovati od njih?

Kako da se neko izliječi od šejtanskog uticaja, a troši mnogo od svoga tijela i imetka i vremena u onome sa čime Allah nije zadovoljan - pa makar se okvirno tješio djelima islama.

إِنَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ يُنفِقُونَ أَمۡوَٰلَهُمۡ لِيَصُدُّواْ عَن سَبِيلِ ٱللَّهِۚ فَسَيُنفِقُونَهَا ثُمَّ تَكُونُ عَلَيۡهِمۡ حَسۡرَةٗ ثُمَّ يُغۡلَبُونَۗ وَٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ إِلَىٰ جَهَنَّمَ يُحۡشَرُونَ

"Zaista oni koji ne vjeruju troše imovinu svoju da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će je tako trošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani.

لِيَمِيزَ ٱللَّهُ ٱلۡخَبِيثَ مِنَ ٱلطَّيِّبِ وَيَجۡعَلَ ٱلۡخَبِيثَ بَعۡضَهُۥ عَلَىٰ بَعۡضٖ فَيَرۡكُمَهُۥ جَمِيعٗا فَيَجۡعَلَهُۥ فِي جَهَنَّمَۚ أُوْلَٰٓئِكَ هُمُ ٱلۡخَٰسِرُونَ

"Da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni su baš (pravi) gubitnici. [El-Enfāl, 36-37]

Allah će ih razdvojiti jer Allah razdvaja prljavo od čistog i dobro od nevaljalog.

Ako želimo da budemo spašeni od šejtana na ovome svijetu i u potpunosti odvojeni od njih na ahiretu moramo biti što dalje od njih i njihovog primjera - ubjeđenjima, riječima, a i djelima.

Dovoljno ti je zla da odvraćaš samoga sebe od liječenja kada znaš da ti je potrebno - bez obzira liječio se od džina ili od bolesti duše.

Dovoljno ti je pogubno to da trošiš svoj imetak i svoje vrijeme u izbjegavanju djela koja su lijek za tvoje stanje.

Puste želje za popravkom stanja su baš to - puste.

Šta je to što je odvratilo mnoge od liječenja i približanja Allahu ako nisu niske strasti i slijeđenje istih koje su im duše paralizovale pa zbog toga nisu u stanju ni najosnovnije ibadete ispunjavati kako treba.

Šta je to što je odvratilo mnoge od napredovanja u svojim slučajevima ako nisu šubhe koje su proizvele lažne izgovore i fatamorgane izliječenja na osnovi puke nade i nepostojeći konkretnih djela?

Ne zaboravimo - šejtana nije briga da li si ti "religiozan" ili nisi.

Oni prilaze ljudima shodno njihovim stanjima, a za svakoga imaju posebne taktike. Napadi svim tim taktikama u svim vremenima i okolnostima nad bilo kakvim ljudima budu neutralisani i neuspješni potezi samo ukoliko čovjek obrati pažnju na svoj odnos prema strastima, a i na svoj odnos prema šubhama i kako reaguje na iste.

Ako se korektno postavi onda šejtan nema sa čim da ga obori - pa makar čovjek ne imao odgovor na svaku šubhu i makar ne zadovoljavao svoje strasti na halal način dok god se susteže od zadovoljavanja istih u haramu (bez obzira bile tjelesne ili psihološke strasti u pitanju). 

Zamislite čovjeka kojem šejtan svojim prilazom iskvari karakter i ponudi mu zabludjelu ideologiju koju slijedi - gdje će takav završiti? Šejtan koristi tvoje niske strasti i šubhe koje su pri tebi da proizvodi traumu sa kojom će te poslije raskomadati komad po komad - ako dopustiš.

Ako dopustiš - gotov si.

Ako se odupireš - treba ti mnogo vremena da se oporaviš zbog pritiska i traume koja se nagomila.

Veoma malo je ljudi koji slijede pravi put - onaj koji stvarno vodi direktno u Džennet.

Zašto?

Samo zato što je taj put u direktnoj koliziji sa slijeđenjem niskih strasti.

⬇️5/6⬇️

⬇️

Koliko je onih koji jedva žive sami sa sobom samo zato sto su počinili ono što su rekli da nikada neće počiniti ili uraditi, ali ih je šejtan pretekao i slomio.

Slomio ih je samo zbog toga što su se njemu odazvali pa su ostali demotivisani.

Šejtan će trgati čovjeka i njegovu dušu na sve strane srazmjerno koliko mu se odaziva.

وَقَالَ ٱلشَّيۡطَٰنُ لَمَّا قُضِيَ ٱلۡأَمۡرُ إِنَّ ٱللَّهَ وَعَدَكُمۡ وَعۡدَ ٱلۡحَقِّ وَوَعَدتُّكُمۡ فَأَخۡلَفۡتُكُمۡۖ وَمَا كَانَ لِيَ عَلَيۡكُم مِّن سُلۡطَٰنٍ إِلَّآ أَن دَعَوۡتُكُمۡ فَٱسۡتَجَبۡتُمۡ لِيۖ فَلَا تَلُومُونِي وَلُومُوٓاْ أَنفُسَكُمۖ مَّآ أَنَا۠ بِمُصۡرِخِكُمۡ وَمَآ أَنتُم بِمُصۡرِخِيَّ إِنِّي كَفَرۡتُ بِمَآ أَشۡرَكۡتُمُونِ مِن قَبۡلُۗ إِنَّ ٱلظَّٰلِمِينَ لَهُمۡ عَذَابٌ أَلِيمٞ

I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: "Allah vam je istinsko obećanje dao, a ja sam vam obećavao i svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakvog dokaza nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe; niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije Njemu u obožavanju pridruživali. Zulumćare sigurno čeka bolna patnja." [Ibrāhīm, 22]

Šubhe i slijeđenje strasti su dva stuba svake zablude i svake fitne - ma u kojem vremenu ili obliku došli.

Šejtan dvojno napada na ovaj način i učenog i neukog, bogobojaznog i fasika, učača, a i pacijenta.

Jedina razlika u napadima jesu nijanse i taktike šejtanskog prilaska.

Svaka duša prirodno naginje nekim strastima - mnogo puta bez posebnog ili dubokog razmišljanja. Strastveni nagoni se kod čovjeka pojavljuju bez posebne filozofije - iako uvijek postoji logično objašnjenje. Allah nas je stvorio i dao nam strasti da ih zadovoljimo na halal način kako bi mogli činiti ibadet.

Strasti nisu zlo u osnovi već je zlo kada umjesto iskorištavanja strasti za život (upravljajući njima da bi ih iskoristio) kako bi tebi bile korisne - čovjek dozvoli sebi da njegove strasti upravljaju njime i vode ga pa on živi da ih zadovolji i čini djela u ime njih i radi njih.

أَرَءَیۡتَ مَنِ ٱتَّخَذَ إِلَـٰهَهُۥ هَوَىٰهُ أَفَأَنتَ تَكُونُ عَلَیۡهِ وَكِیلًا

"Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti zaštitnik onome koji je za svoga boga svoje hirove(strasti) uzeo?" [El-Furkan, 43]

Ukoliko čovjek ne koristi svoj razum da razmisli o dugotrajnim posljedicama svojih strasti - one će ga učiniti svojim robom.

Ti momenti trenutnog zadovoljavanja zaslijepe mnoge umove.

Šejtan ljudima nudi brze nagrade, a propast poslije - to je šejtanov put.

Rekao je Sa'di u svom tefsiru u vezi sa Allahovim riječima فِي قُلُوبِهِمْ مَرَض (u njihovim srcima je bolest) da je ono što se podrazumijeva pod bolešću bolest sumnje, šubuhata (tj. stvari koje liče na istinu, ali su laž u stvarnosti) i bolest nifaka.

Navodi da je to zato što je srce izloženo dvjema vrstama bolesti koje ga odvajaju od dobrote i ispravnosti – bolesti šubuhata i bolesti šahavata (niskih destruktivnih želja i strasti).

Dalje navodi da su primjeri od bolesti šubuhata kufr, nifak i novotarije.

Navodi da su primjeri bolesti šahavata razvrat i ljubav prema haramu ili naklonosti prema grijesima, neposlušnosti i nepokornosti u djelima i slično tome.

Mnogi oni koji slijede svoje strasti i šejtanske šubhe ne razmišljaju kako će određena ponašanja uticati na njihovu vjeru ili na njihov obraz - samo nek je duši udovoljeno. Ovo se dešava jer čovjek ne koristi svoj razum jer je opijen strastima.

Kako takav da se liječi od džina, a još ranije boluje od samoga sebe?

U isto vrijeme kada ga spopadnu stalna dvoumljenja i nejasnoće i mutno razmišljanje kao posljedica njegovih grijeha i izbjegavanja učenja svoje vjere (ili nekada još gore - okretanja od upute nakon saznanja) - ovo narušava njegov moral i karakter.

Šubhe nisu nužno zlo u osnovi jer svaki put uz rasvijetljivanje i odgovaranje na šubhe dolazi razvoj čovjekovog imana, a da ih nije bilo čovjek bi možda imao skrivena vjerovanja koja nije isčistio, a da je sa njima preselio - Dženneta možda nikada nebi vidio.

Mi smo proizvod našeg karaktera koji je spojen sa našom ideologijom.

⬇️4/6⬇️

Isto kao što neka životinja opravdano zna napasti čovjeka zbog upozorenja ili da odagna neku opasnost od sebe (ili svojih) - tako i džini znaju na isti način napadati ljude iz istih razloga. Napadi čija pozadina je prikladnija prirodi stvorenja (osveta, strah, urok, zaljubljenost, divljenje, radoznalost, zavist) su mnogobrojniji od onih koji su povezani s napadima koji nisu svojstveni niti za većinu ljudi a ni džina (bavljenje sihrom). Kada ono što oni procjene kao nezgodno ili opasno bude neutralisano ili udaljeno - i napadi nestanu jer stanje bezbjednosti je bio cilj.

Međutim, ukoliko se radi o ciljanim i zlonamjernim uznemiravanjima prije ulaska u tijelo s namjerom da tu ostanu - one dolaze u fazama. Ove faze se mogu izdešavati u kratkom vremenskom periodu ali cilj je da efekti traju duže vremena.

Prva faza jeste infestacija čovjekovog životnog prostora putem uznemiravanja, zastrašivanja, priviđanja, pojava čudnih mirisa (pogotovo neugodnih), predmeti koji se kreću ili pokrenu "sami", lupanja, glasovi, poigravanje s svijetlima (strujom/elektronikom), razni zvukovi "a nema ko da ih pravi", osjećaj da je neko tu ili da te prati "ali nikoga nema", pojava sjenki i slično tome. Ovo je u toj fazi većinom ograničeno na samu kuću ili mjesto ili predmete u njoj - a ne na osobu kao živo ljudsko biće. Izuzetak "mrtvim predmetima" je da se nekada životinje - pogotovo one u kući - uznemiravaju i napadaju prije ljudi.

Ovo će se kod životinja primjetiti na njihovim ponašanjima (vidi "nešto", trzne se iznenada, gleda u neko mjesto "kao da neko ima", izbjegava neko mjesto svim silama i slično) ili se vidi na promjenama u samom karakteru životinje (postane veoma uplašena ili povučena, iznenada postane veoma agresivna, počne da "ludi" i slično tome).

Nakon ove faze zagrijavanja i ispitivanja terena - šejtani, ako budu mogli, počet će da remete san ukućana, da donose razne "medicinske" bolesti koje su fizičke prirode od kojih će ljudi oboljevati, počinju nasilje u formi fizičkih napada (na javi ili dok ljudi spavaju), mentalne krize ili psihička oboljenja (koja počinju s teškim vesvesama), unose svađe i netrpeljivosti među ukućanima, prave ljudima socijalne probleme ili oko finansija ili školovanja ili drugih životnih situacija koje se iznenada pojavljuju bez logičnog ili medicinskog objašnjenja.

Nakon ovoga se šejtani opsesivno vežu za tu osobu (ili osobe) ako uvide da im prolazi.

Ovo rezultira s tim da te osobe poslije veoma teško funkcionišu u svakodnevnim radnjama na zdrav ili produktivan način. Ovo je period gdje mnogi ljudi počnu konzumirati određene supstance ili koriste nešto samo da "prebrode" svoje dane.

Nekada se desi da sebi žele olakšati medikamentima uz liječenje Kur'anom i s tim dolaze otprilike tri stanja. Prvo stanje je ono gdje ti medikamenti umire psihotična stanja i epizode panike pa to pomogne osobi da ne stavlja ni druge ni sebe u opasnosti dok se liječi rukjom. Ovo ne utiče negativno na samo liječenje rukjom iako je vjerovatnoća da neko toj osobi mora učiti uz samoliječenje ako je u stanju. Drugo stanje je ono gdje se stvori ovisnost i gdje se osoba mentalno mijenja na negativan način zbog određenih medikamenata koji idu u korist džinima (njihovim ciljevima i djelovanjima) jer na kraju osoba ili napusti liječenje ili dođe u stanje gdje se nikako sama ne može boriti (ni imanski, ni ibadetski, ni mentalno a ni fizički) a zatim mentalno oboli još dublje zbog samog ovog procesa do mjere gdje i da se skine sa medikamenata - to više nije ista osoba. Ovo stanje zna potrajati veoma dugo. I treće stanje je ono gdje medikamenti (mimo same osobe) direktno utiču na džine u tijelu (posebno stimulanti i depresanti). Neki im odmažu a neki pomažu - sve zavisi koji je lijek tačno u pitanju, za šta se uzima i koliko se uzima i na koji mehanizam u tijelu tačno utiče.

3/4 ⬇️

Kada nije blefiranje i umirivanje džina u pitanju (koji stvarno jeste u tijelu) samo da izbjegne rukju ili da zbuni osobu i one oko nje nabijajući im šubhe oko samog oboljenja - onda se radi o džinima koji su vezani za neku teritoriju i prostor pa opsjedaju (ako mogu) osobu u specifičnim vremenima ili mjestima. Ukoliko je osoba zaštićena - naude im van tijela ili preko onih oko njih, koji su manje stabilni ili nezaštićeni. Ovo ponašanje je inače ograničeno samo na određenim mjestima ili mjestu ili vremenima.

Kada su neke vrste sihra u pitanju, gdje džini budu stacionirani na nekom mjestu (kao kuća žrtve), gdje imaju poseban zadatak onda intenzitet reakcija ili napada bude vidljiv samo tu - dok negdje drugo izgleda kao da osoba ili ne boluje ili bude značajno stabilnija. Zbog ovoga se nekim ljudima dešava da su van kuće generalno stabilne i funkcionalne osobe ali čim su u kući ili s ukućanima (u tim prostorima) - sve se mijenja. Nekim ljudima je obrnuto kad ih džini žele izolovati ili vezati za jedno mjesto ili prostor pa ti ljudi van tog prostora veoma teško zdravo funkcionišu.

Ono što zna biti mnogo gore od toga, jesu neki slučajevi sihra koji nastanu kada se neko useli u kuću koja je bila mjesto boravka onih koji su se približavali Iblisu putem obožavanja i okultizma pa džini počnu praviti sihr ukućanima i vezati se sihrom za njih da ih prinesu kao žrtve Iblisu putem tortura koje im nanose. Sihirbazi od džina znaju biti daleko gori i opasniji od ljudskih sihirbaza.

Velika razlika je u džinskom napadu na čovjeka kada džin ima namjeru za napad zbog djela čovjeka kao izolovanu pojavu (bilo da je čovjek prosuo vrelu vodu na njega, stao na njega, pao na njega, bacio nešto na njega, uselio se u "njegovu kuću" i slično - bez bismille) a i kada ima personalnu namjeru zbog same osobe koju cilja putem sihra, uroka i zaljubljenosti.

Mnogo lakše je objasniti džinu (ako odluči da koristi svoj razum prije sile) da Allah ne kažnjava osobu ako je nešto stvarno nenamjerno uradila i samim tim džini brže napuste takvu osobu jer im oslabljena namjera za osvetom ne vrijedi bola od rukje. Oni koji imaju druge ciljeve kao što je približavanje Iblisu sihrom i slično tome - oni su motivisani na drugačiji način pa se ozbiljnije zalažu (idu do kraja) iz razloga njima poznatim. Neki džini koji se urazume ili pokaju - na kraju odustanu jer im je žar za izvršavanjem tog djela ponestao kao i prvenstvena motivacija zbog čega su to i prvobitno radili. Nažalost, velika većina (Allah najbolje zna) iz oholosti i tvrdoglavosti odluči da "časno" bude spaljena rukjom do smrti jer se s porazom nikako ne mogu pomiriti.

Ukoliko je to djelo koje ih privlači nešto što čovjek iz nemara prema Allahu namjerno čini s uživanjem, pogotovo ako to neprisilno i olahko radi ili predvodi druge u haramu, onda neka ne krivi nikoga osim sebe ako ga Allah kazni i iskuša putem napada od strane džina.

وَمَن يَعْشُ عَن ذِكْرِ الرَّحْمَنِ نُقَيِّضْ لَهُ شَيْطَاناً فَهُوَ لَهُ قَرِينٌ

Onome ko se bude slijepim pravio pred Opomenom Svemilosnog, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati [Az-Zukhruf, 36]

Ulazak u tijelo nije nešto što se često dešava preko noći jer moraju postojati neki preduslovi za to - bez obzira privukao čovjek to na sebe sam svojim postupcima ili ne.

Stvar je mnogo ozbiljnija ukoliko je neko namjerno kontaktirao ili izazvao džine - pa makar samo učio rukju i radio ono što je dozvoljeno izazivajući džine sukobom, a nije bio spreman, pripremljen i dorastao tome.Situacija kada je čovjek napadnut pa se brani rukjom se ne ubraja u ovo.

Ukoliko je otvorio vrata džinskom svijetu putem harama (praveći sihr, upuštao se u dozivanje "duhova", bavio se igricama magije i drugim šejtanlucima kao Ouija ploča i slično) onda su ovo vrata koja se veoma teško (ako ikako) zatvaraju - pogotovo u kući.

Kao što ljudi žele svoj mir - tako i mnogi džini žele svoj rahatluk. Ukoliko se bude remetio njihov mir (kako god oni to tumačili) - oni će reagovati na to.

2/4 ⬇️

Isprepletena iskušenja između dva svijeta na jednom mjestu

...وَجَعَلۡنَا بَعۡضَكُمۡ لِبَعۡضٖ فِتۡنَةً أَتَصۡبِرُونَۗ وَكَانَ رَبُّكَ بَصِيرٗا

... Mi činimo da jedni drugima iskušenje budete, da vidimo hoćete li biti strpljivi. A Gospodar tvoj vidi sve. [Al-Furqān, 20]

Osnova kod mnogih ljudi danas jeste takva da imaju ubjeđenje da ukoliko osjete džine u kući (ili u nekom mjestu) i budu uznemireni ili napadnuti od strane njih, da je razlog tome što su oni (ljudi) nevini, a ti džini su zasigurno šejtani s najgorim namjerama.

Zbog ovog pristupa ljudi zanemare druge mogućnosti napada na njih od strane džina - nekada samo putem ružnih snova do mentalnog pritiska i intenzivnih vesvesa pa sve do prikazivanja i zatrašivanja kao i uzrokovanja fizičke i materijalne štete.

Ibn 'Akil رحمه الله je u svom djelu "Al-Funun" spomenuo jedan interesantan događaj pa kaže:

"Bila je jedna kuća u Bagdadu (koja se iznajmljivala) i neki ljudi su je iznajmljivali pa bi se desilo da osvanu mrtvi sljedeći dan. Jednog dana, muškarac muqri (neko ko je podučavao/učio napamet Kur'an) je došao i uselio se u tu kuću kao podstanar (iznajmio je tu kuću). Očekivali smo da će doživjeti istu sudbinu, ali je sljedećeg dana utvrđeno da je bezbjedan i siguran osvanuo. Komšije su bile iznenađene. Živio je u toj kući jedno vrijeme a zatim se odselio i napustio je. Kada su ga pitali o tome kako je uspio preživjeti, rekao je: 'Kada sam ušao unutra, ja sam u toj kući klanjao jaciju; onda sam počeo da učim Kur'an, a jedan mladić je izašao iz zidova kuće i pozdravio me. Uplašio sam se, ali je rekao: "Ne brini (ne boj se), poduči me nešto od Kur'ana." Ja sam ga naučio nečemu od Kur'ana, a zatim ga upitao: „Šta nije u redu sa ovom kućom (zbog čega se dešavaju čudne stvari) ?" Rekao je: "Mi smo džini muslimani, obavljamo namaz i učimo Kur'an, ali grešni (loši) ljudi su dolazili i iznajmili ovu kuću; okupili su se ovdje da piju alkohol (da čine svakakve grijehe), pa smo ih ubili."

Poznato je da se neki slučajevi opsjedanja dese samo zbog osvete od strane džina za nešto za šta čovjek čak nije ni znao da je "skrivio", a džinu je to bilo krupno. Ovo se pogotovo dešava kada ljudi ulaze u teritorije koje su džini nastanili i zauzeli prije njih. Uznemiravanja ove vrste su više vezana za takva mjesta i ograničena na ta mjesta - osim ako se džin ili džini svojevoljno zbog nekog personalnog razloga (zaljubljenosti, zavist, itd) vežu za te ljude.

Isto kao što životinje napadaju kada osjete strah ili opasnost - tako i džini znaju reagovati. Kada se uzrok straha ili opasnosti povuče - povuku se i oni i njihovi napadi. Isto kao što se neke životinje nenormalno ponašaju - tako ima i izuzetaka od džina koji se ne povlače iako čovjek ne želi sukob s njima. Nekada je situacija takva da je uznemiravanje samo vezano za određeno mjesto boravka - pa ko se udalji od tog mjesta onda i napadi prestanu. Međutim, nekada se ovi džini vežu za osobu ili porodicu - pa ih prate gdje god da se poslije toga presele.

Kada ljudi napuste ili se udalje od tih mjesta - uznemiravanja su inače značajno manjeg intenziteta ukoliko ustvari potpuno i ne prestanu. Zbog ovoga se nekada dešava da ljudi na rukji ne reaguju ali je očigledno po svim drugim parametrima da imaju neku vrstu problema ove vrste. Žale se na stvari koje ne spadaju u rang mentalnih oboljenja. Razlog nereagovanja je generalno iz dva razloga.

Prvi - ne uči se dovoljno dugo.

Drugi - džini nisu direktno u tijelu.

Nekada ljudi imaju epizode čak i potpunog opsjedanja kod kuće - ali kada krenu na rukju ili napuste mjesto boravka kao da im ništa nije. Ukoliko su vezani sihrom kuća im postaje baza (centrala). Što su osobe bliže kući (ili tom mjestu) srazmjerna je snaga uticaja sihra i simptoma na te ljude - pogotovo ako su im džini ušli u tijelo.

1/4 ⬇️

???
t.me/rukjakurs

[2/2]

Ako bi neko danas pitao kad će Sudnji dan - isti odgovor je i dan danas aktuelan.

"A šta si pripremio?"

Sudnji Dan će trajati 50,000 godina kada nastupi.

Šta su naše godine i godine između dolaska Poslanika ﷺ i nastupa Sudnjega dana naspram toga?

Kratko vrijeme - sve zavisi kojim parametrima se vrijeme mjeri.

Svaki sat ima 60 minuta, ali jedan te isti sat prođe nekome veoma brzo, a nekome veoma sporo - sve zavisi kako ta osoba doživljava te trenutke.

Ukoliko je nekome nešto prijatno njemu vrijeme "leti", a ukoliko je nekome nešto mrsko onda mu se čini kao da se kazaljka na satu ne pomjera.

Ukoliko naučiš da uživaš u iskušenju - brzo će prolaziti i ovo će ti biti najdraže uspomene.

Ukoliko ne odagnaš od sebe mrzovolju i nezadovoljstvo po pitanju kadera i onoga što ti se dešava - biće ti patnja sad, a i poslije.

Za ovu patnju džine kriviti ne možeš.

Sva pitanja svijeta da se nekim ljudima odgovore - opet ne bi bili zadovoljni jer im sami odgovor nije cilj već filozofiranje i prokrastinacija.

Sve terapije svijeta da im se ponude - ako ih ne koriste doslovno onda čemu se nadaju?

Sjetimo se stanovnika pećine i njihovog primjera.

وَكَذَٰلِكَ بَعَثۡنَٰهُمۡ لِيَتَسَآءَلُواْ بَيۡنَهُمۡۚ قَالَ قَآئِلٞ مِّنۡهُمۡ كَمۡ لَبِثۡتُمۡۖ قَالُواْ لَبِثۡنَا يَوۡمًا أَوۡ بَعۡضَ يَوۡمٖۚ

"I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?", upita jedan od njih. "Ostali smo dan ili dio dana", odgovoriše..."
[El-Kehf, 19]

Tako su se "osjećali" - ali koliko je vremena stvarno prošlo?

وَلَبِثُواْ فِي كَهۡفِهِمۡ ثَلَٰثَ مِاْئَةٖ سِنِينَ وَٱزۡدَادُواْ تِسۡعٗا

"A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine godina, a k tome dodajte još devet."
[El-Kehf, 25]

Tvoji osjećaji po pitanju vremenske dužine liječenja te možda varaju.

Postavi sebi konkretna pitanja iz kojih će niknuti konkretni ciljevi.

Ne ispunjavaj svoj život i svoje vrijeme šupljim pričama i pitanjima od kojih ni ti ni oni koje pitaš nemaju nikakve fajde.

To su šejtanove zamke.

Ne upadaj u njih.

- Anes M.

t.me/rukjakurs

Telegram

Rukja Kurs

@Anes\_M

Bitnost produktivnog razmišljanja

Mnogo puta ljudi koji se liječe postavljaju pitanja poput:

"Hoću li se ikada izliječiti?"

"Do kad ću se ovako liječiti?"

Ova i slična pitanja nemaju nikakve fajde.

Buhari prenosi hadis gdje stoji da je jedan čovjek pitao Allahovog Poslanika ﷺ o tome kad će nastupiti Sudan dan, a on mu je odgovorio:

‘Teško tebi! Šta si pripremio za Sudnji dan?!’

Samo Allah zna kad će Sudnji dan - čak i Poslanik ﷺ nije znao.

Samo Allah zna kad ćeš se izliječiti - ni jedan učač ovo ne može znati.

Poslanik ﷺ je odvratio čovjeka od zapitkivanja o stvarima koji mu realno neće ništa pomoći znao on odgovor ili ne.

Usmjerio ga je prema onome od čega će imati konkretne koristi - ne bi li se spremio za Sudnji dan.

Ukoliko osoba tačno zna da će se izliječiti i kad - ovo bi neutralisalo smisao iskušenja.

Ukoliko osoba sigurno zna da se nikada neće izliječiti - ovo bi otvorilo vrata očaju i raznim ružnim posljedicama.

Allah je iz Svoje mudrosti od nas sakrio i Džennet i Džehennem.

Da sigurno znamo da ćemo završiti u Džennetu - mi bismo se ulijenili i totalno opustili.

Da sigurno znamo djelo čiji sebeb će biti ulazak u Džennet - mi bismo ostavili sve nakon toga.

Da sigurno znamo da nas čeka Džehennem - mi bismo digli ruke od svega.

Da znamo djelo koje će nas koštati Džehennema - mi bismo nakon toga svu nadu izgubili i ostali bi imanski paralizovani.

Da sigurno znamo vrijeme kada ćemo umrijeti - odlagali bi tevbu do zadnje minute.

Naše je da radimo, a rezultat je od Allaha.

"Ma znam ja to..ali.."

Ako znaš - zašto se ponašaš kao da ne znaš?

Ne lomi se oko pitanja zbog čijeg odgovora bi upao u fitnu.

Allah ima razlog zašto je ljudima propisao oboljenja sa neizvjesnim rezultatom.

Imaj povjerenja - Allah zna šta radi.

Međutim, znaš li ti?

Isto kao što je nekulturno pitati čovjeka da li posti, tako ne postavljaj ni sebi ni drugima ovakva pitanja jer kako god da okreneš ne idu ti u korist.

Ako se postavi čovjeku pitanje da li posti, a on ne bude postio - rastužit ćeš ga.

Ako mu postaviš pitanje, a on stvarno bude postio - možeš mu pokvariti nijet i može se umisliti.

Ako nema fajde u tome iako se dobronamjerno čini - šta je tek ako se uradi zbog toga što su mnoga takva pitanja došla od sporednih nijeta koja izlaze iz bolesnih srca?

Učini sebi uslugu i fokusiraj se na konkretna djela i učini ono što je do tebe i prepusti ostalo Allahu.

Ne umaraj se s onim oko čega nikakve kontrole nemaš.

Ako nakon tvog truda ne prepustiš slučaj Allahu - duševno ćeš samoga sebe ugušiti.

Isto kao što se onaj koji radi zalažući se za Ahiret treba nadati Džennetu, tako onaj koji ne radi neka se ne nada osim Džehennemu.

Onaj koji se aktivno liječi ulažući svoje cijelo biće neka se nada izliječenju i nadoknadi od Allaha - pogotovo ako se ne izliječi u ovome životu.

Allah sve uzima u obzir.

Onaj ko se produktivno ne trudi u liječenju i koji je zaokupiran vesvesama i filozofsko-teoretskim pitanjima i naglabanjima - neka se pripremi za tjeskoban život bez izliječenja.

أَمۡ حَسِبۡتُمۡ أَن تَدۡخُلُواْ ٱلۡجَنَّةَ وَلَمَّا يَأۡتِكُم مَّثَلُ ٱلَّذِينَ خَلَوۡاْ مِن قَبۡلِكُمۖ مَّسَّتۡهُمُ ٱلۡبَأۡسَآءُ وَٱلضَّرَّآءُ وَزُلۡزِلُواْ حَتَّىٰ يَقُولَ ٱلرَّسُولُ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ مَعَهُۥ مَتَىٰ نَصۡرُ ٱللَّهِۗ أَلَآ إِنَّ نَصۡرَ ٱللَّهِ قَرِيب

"Zar mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji prije vas minuše?! Njih je pogađala neimaština i bolest, i toliko su bivali potresani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali, govorili: "Kada će doći Allahova pomoć!?" Eto, Allahova pomoć je, doista, blizu!"
[El-Bekare, 214]

Blizu je sigurno iako se mnogima čini da se odužilo vrijeme liječenja.

U hadisu koji se prenosi kod Buharija i Muslima stoji da je Poslanik ﷺ rekao: “Ja i Sudnji dan smo poslati kao ova dva (kažiprst i srednji, što ukazuje na blizinu Sudnjeg dana).” 

Ovo je bilo prije više od 1400 godina.

Da li se odužilo ili nešto nismo skontali?

⬇️[1/2]

t.me/rukjakurs

Telegram

Rukja Kurs

@Anes\_M

Da je ova žaba imala pristup kao mnogi ljudi danas koji su iskušani džinima koji filozofiraju umjesto da ulože konkretan trud kada im prijeti opasnost ili potpuno uništenje - neprijatelj bi je konzumirao.

**Radi i ne daj se!

Rezultat je od Allaha.**

✏️ [Tekst ispod videa]⬇️

t.me/rukjakurs