➡️ Iako ova masa dlaka nije nužan pokazatelj ili dokaz da se radi o sihru (ako osobe imaju ova dva mentalna poremećaja jer to objašnjava pojavu trihobezoara), ipak jeste pokazatelj čišćenja tijela od onoga što šejtanima olakšava boravak u tijelu.

Ako osobe često sanjaju dlake, sanjaju da jedu dlake, sanjaju da izvlače dlake iz sebe, probude se s dlakama u ustima, osjete dlake u ustima dok uče Kur'an, iznenada im opada puno kose bez medicinskog razloga (i bez uroka), povrate dlake u toku rukje bez da boluju od trihofagije na javi, nalaze čudne dlake na neobičnim mjestima, ili u neobičnim oblicima - onda je vjerovatnije da je sihr u pitanju. Ukoliko dodatno često sanjaju mačke ili se susreću s džinima koji dolaze u obliku mačke - onda je džinska zaljubljenost u pitanju. Ukoliko se osobe dodatno probude s malim ogrebotinama po tijelu čiji uzrok ne mogu objasniti (pogotovo po nogama i leđima) - onda je ovo njihovo "markiranje teritorije" ili vrsta osvete. Ukoliko je urok u pitanju onda je trihotilomanija izraženija - pogotovo kada je urok (i/ili zavist) na kosu ili tjelesni izgled u pitanju. A Allah najbolje zna.

Ukoliko osoba boluje od trihofagije i/ili trihotilomanije, vjerovatnoća je da je i neko drugi u porodici na taj isti način pokušavao ublažavati efekte emocionalnog stresa (pogotovo u djetinjstvu) pa će se primjetiti da je šejtan istim pristupom prilazio i drugima u familiji - što se poslije pripisuje genetici. Razumijevanje uzroka ovih pojava i odgovarajućih tretmana je veoma bitno jer posljedice po fizičko, a pogotovo mentalno zdravlje, su ogromne. Uvažavajući činjenicu da ovi poremećaji kod većine ljudi počinju u djetinjstvu, hitno (bez panike) i stručno reagovanje je ključno. Osuditi dijete za to ponašanje bez pronalaženja uzroka i liječenja istog - samo produbljuje problem.

Iako je mnogima ova pojava na prvi pogled gadljiva, paljbe kritike neće pomagati osim šejtanu. Mnogi odrasli su totalno nesposobni u vremenima krize - a kamoli djeca. Reagovanja na neki stres od strane djece na taj ili slične gadljive načine je inače samo zato što nisu podučena kako se to prikladnije čini. Nekada i jesu podučena, ali ih njihove životne okolnosti psihičkim pritiskom uništavaju pa budu zatrpani stresom brže nego što se stignu oduprijeti. Liječenje uzroka s strpljenjem je neophodno.

Ko se ne bude izgradio i odgojio na vrijeme, poslije će tražiti utočište na druge samouništavajuće načine u vremenima stresa - kao što to mnogi odrasli, ili djeca u tijelima odraslih ljudi, čine. Uspostava zdravih načina suočavanja sa stresom jeste ključni dio razvoja - pogotovo u današnjem vremenu. Kada se zatvore šejtanu vrata bilo kojeg samouništavanja (imanskog, psihičkog i/ili fizičkog), ono što sam od sebe može uraditi da naudi osobi je poslije veoma ograničeno ako ne i skoro neprimjetno slabo u mnogim situacijama.

Rukja se može učiti bez obzira bilo stanje samo psihičko oboljenje potpomognuto vesvesama šejtanskim čiji uzrok su životna dešavanja ili bilo to stanje posljedica djelovanja sihra, uroka ili džinskog opsjedanja. 📚2/2✅

- Anes M.
[t.me/rukjakurs]

SIHR I RAPUNZELOV SINDROM

➡️Trihofagija, kao posljedica trihotilomanije, je mentalni poremećaj gdje osoba konzumira vlastite dlake. Trihotilomanija je poremećaj gdje osoba osjeti potrebu za čupanjem vlastite kose/dlaka.Trihofagija se odnosi na konzumiranje te kose/dlaka nakon impulsivnog iščupavanja. Kao što je pokazano na snimku, dugotrajno bolovanje od ovog poremećaja može izazvati užasne gastrointestinalne probleme poput opstrukcije u crijevima ili druge vrste oštećenja.

Osobe sa trihofagijom često pate od osjećaja srama, krivice ili stida zbog svog ponašanja koje pokušaju sakriti od ljudi. Zbog ovoga su skloni povlačenju i osamljivanju - što pomaže šejtanu protiv njih. Ovi poremećaji mogu rezultirati infekcijama kože i drugim povredama tijela. Osoba samu sebe uništava tim ponašanjima (navikama) i tako ubrzava šejtansko djelovanje nad sobom.

Trihotilomanija (poremećaj čupanja vlastite kose/dlaka) je poremećaj koji je povezan s intenzivnom ili neodoljivom potrebom da se tim impulsivnim osjećajima ugodi izvodeći te radnje. Mnogi ljudi koriste ovaj mehanizam radnji kao odgovor na stres i nervozu. Kada im se poveća anksioznost ili napetost u životu, oni traže utočište u ovim radnjama koje doživljavaju kao samopomoć da bi se bolje osjećali u momentima krize. Okidači, kao veliki stres ili trauma, značajno pogoršavaju ova stanja.

Trihofagija i trihotilomanija su mentalni poremećaji koji se često javljaju u kombinaciji, ali imaju različite karakteristike i uzroke čiji izvor nisu nužno sihr i džinsko opsjedanje. Ukoliko izvorno jesu pojave kod ljudi koji boluju od oboljenja koja su izazvana od strane džina onda je to pretežno posljedica ekstremnih vesvesa koje se nisu suzbile i neutralisale na vrijeme.

Ako neko ima ove poremećaje a tek naknadno oboli od džina, onda će se ove osobe čupanjem i konzumiranjem kose/dlaka pokušavati smirivati od džinskih napada jer su tako već navikli raditi kada dožive nešto neprijatno. Nakon nekog vremena ovakvog neproduktivnog suočavanja s džinima, te osobe znaju prelaziti na dodatne ili druge samouništavajuće navike. Sama činjenica da neko ima trihobezoar (masu kose u gastrointestinalnom traktu) u tijelu nije uvijek pokazatelj da je sihr u pitanju.

Nekada ovi ljudi (mimo ova dva mentalna poremećaja) boluju od sihra ili uroka pa se desi da povrate ili izbace nešto od ovoga u toku rukje ili van nje. Ukoliko boluju od trihofagije a i od sihra u tijelu pa zatim izbace dio dlaka uz djelove sihra - tretmani rukje a i psihoterapije za trihofagiju ne smiju stati sve dok osoba potpuno ne ozdravi.

Nekada džini koriste ove izbačene mase kao varku kada izglume da je "sihr izbačen" (a simptoma i dalje ima) pa se ljudi opuste i obustave liječenje jer je "nešto izašlo". Ovo ne rade samo sa trihobezoarima nego bilo kojim stranim tijelima ili drugim nakupljenim materijama koje se izbacuju iz tijela - bez obzira bilo u formi tekućine ili u čvrstom stanju. Olakšanje koje osobe nekada osjete nakon izbacivanja nakupljenjh materija iz sebe je često "lažno izliječenje". Ukoliko olakšanje dolazi bez potpunog izliječenja onda se radi ili o pozitivnom pomaku (dio oboljenja je otklonjen) ili o džinskom blefiranju shodno konkretnom i dugotrajnom stanju simptoma i stanja bolesnika.

I ova osoba na snimku je osjetila značajno olakšanje nakon odstranjivanja ove mase iz tijela ali ako se ne izliječi od onoga što je dovelo do tog stanja (trihofagija/trihotilomanija) - opet će se desiti isto s njima nakon nekog vremena kao što se mnogima koji se liječe rukjom dešava ukoliko ne budu dovoljno oprezni. Da je ova osoba bolovala od sihra (na snimku je medicinski slučaj) onda bi isto tako osjetila prirodno olakšanje kao i bilo ko drugi - ali olakšanje nije jednako tome da su svi čvorovi šejtanski nužno neutralisani. Ukoliko olakšanje bude popraćeno nestankom simptoma na duži vremenski period - onda je čvor neutralisan. Ovo će se pokazati u životu osobe u vidu potpunog nestanka blokade koja je ranije bila a i u potpunom nestanku simptoma.

📚1/2
[t.me/rukjakurs]

Kad bi rekao:
'E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim', otišlo bi od njega ono što osjeća.' 'Vjerovjesnik ﷺ kaže da zatražiš zaštitu kod Allaha od šejtana.' - rekoše mu.

Sta je rješenje svemu ovome?

Buhari bilježi predaju u kojoj stoji da je neki čovjek došao i rekao Allahovom Poslaniku ﷺ: „Oporuči mi!" Poslanik mu reče: "Ne ljuti se!" Ovaj čovjek je još nekoliko puta ponovio isto pitanje, a Poslanik mu je svaki put istim savjetom odgovarao: 'Ne ljuti se'.“

Rješenje je jednostavno.

Jednostavno se prestani ljutiti!

"Ali to nije baš tako lahko..."

Ustvari jeste. Samo prestani! Oporuka u hadisu je bila dovoljna ovome čovjeku i nije zapitkivao nakon toga kako i šta i gdje nego je to prihvatio. Nema posebne filozofije.

Budi odlučan i iskren.

"Ma kako samo tako da prestanem?"

Fino.

Izbjegavaj sve što dovodi do srdžbe a ako već hoćeš da se ljutiš onda to makar uradi samo Allaha radi pa da imaš nagradu umjesto da zaslužiš kaznu. A kad to uradiš Allaha radi, ni tad ne prelazi granice i ne ponašaj se onako kako to muslimanu ne dolikuje.

Pazi se!

Ne dozvoli sebi da te šejtan prevari pa da budeš od onih koji pod plaštom "srdžbe koja je radi Allaha i Njegove vjere" ustvari siju nered, čine zulum, hrane svoje narcisoidne naklonosti, a istovremenu inficiraju i druge.

Odrekni se tih osobina.

Zamrzi ih za sebe.

Razmisli o njima i šta rade od tebe i onih oko tebe i kakve kratkotrajne, a i dugotrajne posljedice ostavljaju. Šta će ti to? Pitaj se kud to sve vodi i razmisli.

Nemoj biti od onih koji se vlastitim djelima bacaju u propast. Budi pametniji od toga.

Ostavi ih Allaha radi ako ih imaš pri sebi i zatvori sve puteve šejtanu ukoliko osjetiš da se kod tebe razvijaju ove osobine.

"Ko to tako radi? Ko to može?"

To može samo onaj kome se Allah smiluje pa se iskreno prihvati upute i čini djela na putu spasa da bi zadobio tu milost.

Možda je teško, pogotovo na početku. Ove osobine vjerovatno nisu počele sa tobom. Možda si tako odrastao ili si to naslijedio odgojem. Možda su takva ponašanja uobičajena u tvojoj okolini i usađena u mentalitet naroda. Sljedeće generacije nisu krive za to - nemojmo ih kazniti i kvariti zbog naših grešaka i grešaka onih prije njih.

Ono što nije počelo sa tobom ipak može da stane sa tobom.

Mnogi ashabi su isto tako odrasli pod svakakvim uvjetima i u svakakvim okruženjima - zar i oni nisu, kao i skoro svi ljudi, imali svoje "traume"? Da li su svoju prošlost i način odrastanja koristili kao izgovor ako bi pogriješili prema nekome?

"Dobro, ali mi nismo ashabi..."

Ne, nismo.

U pravu si.

Poslanik ﷺ je opisao one koji ga slijede iz kasnijih generacija na drugačiji način.

Muslim bliježi hadis gdje stoji da je Poslanik ﷺ rekao: “Ljudi iz mog ummeta koji će me najviše voljeti su oni koji će doći poslije mene: svaki od njih poželjet će da žrtvuje sav svoj imetak i svoju familiju da me je vidio.”

A u drugoj predaji kod Muslima se prenosi da je Poslanik ﷺ rekao: "Volio sam da smo vidjeli našu braću.” Rekoše: “Nismo li mi tvoja braća, o Allahov Poslaniče?” “Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji još nisu došli na ovaj svijet.”

Allahov Poslanik ﷺ opisuje svoje sljedbenike kao takve. Mi se pripisujemo njegovom sunnetu - sigurno smo takvi, jel' tako?

Kako da oni koji bi trebali biti opisana braća Poslanika ﷺ dopuste sebi da ne teže upotpunjivanjem ahlaka, a za to još postavljaju neke lične uslove? To nije njihova osobina. Ne budi kao masa koja je neuspješna u tome preselila prije tebe. Ne budi kao masa koja danas bez stida narcisoidna i slična ponašanja ispoljava uprkos što Allah to ne voli za svoje robove.

Zaustavi taj šejtanluk i ne budi dio njega.

Zaustavi ciklus zla.

Tvoja odluka je hoćeš li tako živjeti svoj život i biti poznat po tim ponašanjima. Tvoja odluka je hoćeš li to prenositi na druge ili ćeš to sprječavati.

Preokreni situaciju za sebe i za generacije nakon tebe.

Nije nemoguće.

Nema ljudskog uticaja niti savjeta niti vjerskog dokaza koji će ti pomoći ako ne budeš iskren i odlučan da to primjeniš.

Ti si jedini koji može da učini taj korak.

⬇️4/5⬇️

?Rukja za neutralisanje šejtanskih čvorova ▶️
t.me/rukjakurs

⬇️

Kako čovjek da se brani od šejtanovog uticaja ako mu je iskvareni karakter u spoju s pogrešnom ideologijom?

Zar je iko ikada porazio šejtana lošim karakterom koristeći uprljanu i zabludjelu akidu?

Naprotiv - ako je takav onda je on od njih.

Ako nemaš dobar karakter onda nisi ni akidetski zdrav pa makar "imao ispravne stavove".

Ako nisi akidetski zdrav onda budi siguran da nemaš dobar karakter koji je nužan da podneseš teret koji dolazi sa riječima dva šehadeta pa makar se znao "lijepo ponašati".

Kako da se liječi čovjek od šejtana ako ima više zajedničkih osobina sa njima nego sa Poslanikom ﷺ.

Kako da se čovjek razdvoji i postavi barijeru između njega i šejtana ako nije postavio ni zdrave granice sam sa sobom?

Čime će se takav razlikovati od njih?

Kako da se neko izliječi od šejtanskog uticaja, a troši mnogo od svoga tijela i imetka i vremena u onome sa čime Allah nije zadovoljan - pa makar se okvirno tješio djelima islama.

إِنَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ يُنفِقُونَ أَمۡوَٰلَهُمۡ لِيَصُدُّواْ عَن سَبِيلِ ٱللَّهِۚ فَسَيُنفِقُونَهَا ثُمَّ تَكُونُ عَلَيۡهِمۡ حَسۡرَةٗ ثُمَّ يُغۡلَبُونَۗ وَٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ إِلَىٰ جَهَنَّمَ يُحۡشَرُونَ

"Zaista oni koji ne vjeruju troše imovinu svoju da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će je tako trošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani.

لِيَمِيزَ ٱللَّهُ ٱلۡخَبِيثَ مِنَ ٱلطَّيِّبِ وَيَجۡعَلَ ٱلۡخَبِيثَ بَعۡضَهُۥ عَلَىٰ بَعۡضٖ فَيَرۡكُمَهُۥ جَمِيعٗا فَيَجۡعَلَهُۥ فِي جَهَنَّمَۚ أُوْلَٰٓئِكَ هُمُ ٱلۡخَٰسِرُونَ

"Da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni su baš (pravi) gubitnici. [El-Enfāl, 36-37]

Allah će ih razdvojiti jer Allah razdvaja prljavo od čistog i dobro od nevaljalog.

Ako želimo da budemo spašeni od šejtana na ovome svijetu i u potpunosti odvojeni od njih na ahiretu moramo biti što dalje od njih i njihovog primjera - ubjeđenjima, riječima, a i djelima.

Dovoljno ti je zla da odvraćaš samoga sebe od liječenja kada znaš da ti je potrebno - bez obzira liječio se od džina ili od bolesti duše.

Dovoljno ti je pogubno to da trošiš svoj imetak i svoje vrijeme u izbjegavanju djela koja su lijek za tvoje stanje.

Puste želje za popravkom stanja su baš to - puste.

Šta je to što je odvratilo mnoge od liječenja i približanja Allahu ako nisu niske strasti i slijeđenje istih koje su im duše paralizovale pa zbog toga nisu u stanju ni najosnovnije ibadete ispunjavati kako treba.

Šta je to što je odvratilo mnoge od napredovanja u svojim slučajevima ako nisu šubhe koje su proizvele lažne izgovore i fatamorgane izliječenja na osnovi puke nade i nepostojeći konkretnih djela?

Ne zaboravimo - šejtana nije briga da li si ti "religiozan" ili nisi.

Oni prilaze ljudima shodno njihovim stanjima, a za svakoga imaju posebne taktike. Napadi svim tim taktikama u svim vremenima i okolnostima nad bilo kakvim ljudima budu neutralisani i neuspješni potezi samo ukoliko čovjek obrati pažnju na svoj odnos prema strastima, a i na svoj odnos prema šubhama i kako reaguje na iste.

Ako se korektno postavi onda šejtan nema sa čim da ga obori - pa makar čovjek ne imao odgovor na svaku šubhu i makar ne zadovoljavao svoje strasti na halal način dok god se susteže od zadovoljavanja istih u haramu (bez obzira bile tjelesne ili psihološke strasti u pitanju). 

Zamislite čovjeka kojem šejtan svojim prilazom iskvari karakter i ponudi mu zabludjelu ideologiju koju slijedi - gdje će takav završiti? Šejtan koristi tvoje niske strasti i šubhe koje su pri tebi da proizvodi traumu sa kojom će te poslije raskomadati komad po komad - ako dopustiš.

Ako dopustiš - gotov si.

Ako se odupireš - treba ti mnogo vremena da se oporaviš zbog pritiska i traume koja se nagomila.

Veoma malo je ljudi koji slijede pravi put - onaj koji stvarno vodi direktno u Džennet.

Zašto?

Samo zato što je taj put u direktnoj koliziji sa slijeđenjem niskih strasti.

⬇️5/6⬇️

⬇️

Koliko je onih koji jedva žive sami sa sobom samo zato sto su počinili ono što su rekli da nikada neće počiniti ili uraditi, ali ih je šejtan pretekao i slomio.

Slomio ih je samo zbog toga što su se njemu odazvali pa su ostali demotivisani.

Šejtan će trgati čovjeka i njegovu dušu na sve strane srazmjerno koliko mu se odaziva.

وَقَالَ ٱلشَّيۡطَٰنُ لَمَّا قُضِيَ ٱلۡأَمۡرُ إِنَّ ٱللَّهَ وَعَدَكُمۡ وَعۡدَ ٱلۡحَقِّ وَوَعَدتُّكُمۡ فَأَخۡلَفۡتُكُمۡۖ وَمَا كَانَ لِيَ عَلَيۡكُم مِّن سُلۡطَٰنٍ إِلَّآ أَن دَعَوۡتُكُمۡ فَٱسۡتَجَبۡتُمۡ لِيۖ فَلَا تَلُومُونِي وَلُومُوٓاْ أَنفُسَكُمۖ مَّآ أَنَا۠ بِمُصۡرِخِكُمۡ وَمَآ أَنتُم بِمُصۡرِخِيَّ إِنِّي كَفَرۡتُ بِمَآ أَشۡرَكۡتُمُونِ مِن قَبۡلُۗ إِنَّ ٱلظَّٰلِمِينَ لَهُمۡ عَذَابٌ أَلِيمٞ

I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: "Allah vam je istinsko obećanje dao, a ja sam vam obećavao i svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakvog dokaza nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe; niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije Njemu u obožavanju pridruživali. Zulumćare sigurno čeka bolna patnja." [Ibrāhīm, 22]

Šubhe i slijeđenje strasti su dva stuba svake zablude i svake fitne - ma u kojem vremenu ili obliku došli.

Šejtan dvojno napada na ovaj način i učenog i neukog, bogobojaznog i fasika, učača, a i pacijenta.

Jedina razlika u napadima jesu nijanse i taktike šejtanskog prilaska.

Svaka duša prirodno naginje nekim strastima - mnogo puta bez posebnog ili dubokog razmišljanja. Strastveni nagoni se kod čovjeka pojavljuju bez posebne filozofije - iako uvijek postoji logično objašnjenje. Allah nas je stvorio i dao nam strasti da ih zadovoljimo na halal način kako bi mogli činiti ibadet.

Strasti nisu zlo u osnovi već je zlo kada umjesto iskorištavanja strasti za život (upravljajući njima da bi ih iskoristio) kako bi tebi bile korisne - čovjek dozvoli sebi da njegove strasti upravljaju njime i vode ga pa on živi da ih zadovolji i čini djela u ime njih i radi njih.

أَرَءَیۡتَ مَنِ ٱتَّخَذَ إِلَـٰهَهُۥ هَوَىٰهُ أَفَأَنتَ تَكُونُ عَلَیۡهِ وَكِیلًا

"Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti zaštitnik onome koji je za svoga boga svoje hirove(strasti) uzeo?" [El-Furkan, 43]

Ukoliko čovjek ne koristi svoj razum da razmisli o dugotrajnim posljedicama svojih strasti - one će ga učiniti svojim robom.

Ti momenti trenutnog zadovoljavanja zaslijepe mnoge umove.

Šejtan ljudima nudi brze nagrade, a propast poslije - to je šejtanov put.

Rekao je Sa'di u svom tefsiru u vezi sa Allahovim riječima فِي قُلُوبِهِمْ مَرَض (u njihovim srcima je bolest) da je ono što se podrazumijeva pod bolešću bolest sumnje, šubuhata (tj. stvari koje liče na istinu, ali su laž u stvarnosti) i bolest nifaka.

Navodi da je to zato što je srce izloženo dvjema vrstama bolesti koje ga odvajaju od dobrote i ispravnosti – bolesti šubuhata i bolesti šahavata (niskih destruktivnih želja i strasti).

Dalje navodi da su primjeri od bolesti šubuhata kufr, nifak i novotarije.

Navodi da su primjeri bolesti šahavata razvrat i ljubav prema haramu ili naklonosti prema grijesima, neposlušnosti i nepokornosti u djelima i slično tome.

Mnogi oni koji slijede svoje strasti i šejtanske šubhe ne razmišljaju kako će određena ponašanja uticati na njihovu vjeru ili na njihov obraz - samo nek je duši udovoljeno. Ovo se dešava jer čovjek ne koristi svoj razum jer je opijen strastima.

Kako takav da se liječi od džina, a još ranije boluje od samoga sebe?

U isto vrijeme kada ga spopadnu stalna dvoumljenja i nejasnoće i mutno razmišljanje kao posljedica njegovih grijeha i izbjegavanja učenja svoje vjere (ili nekada još gore - okretanja od upute nakon saznanja) - ovo narušava njegov moral i karakter.

Šubhe nisu nužno zlo u osnovi jer svaki put uz rasvijetljivanje i odgovaranje na šubhe dolazi razvoj čovjekovog imana, a da ih nije bilo čovjek bi možda imao skrivena vjerovanja koja nije isčistio, a da je sa njima preselio - Dženneta možda nikada nebi vidio.

Mi smo proizvod našeg karaktera koji je spojen sa našom ideologijom.

⬇️4/6⬇️

Isto kao što neka životinja opravdano zna napasti čovjeka zbog upozorenja ili da odagna neku opasnost od sebe (ili svojih) - tako i džini znaju na isti način napadati ljude iz istih razloga. Napadi čija pozadina je prikladnija prirodi stvorenja (osveta, strah, urok, zaljubljenost, divljenje, radoznalost, zavist) su mnogobrojniji od onih koji su povezani s napadima koji nisu svojstveni niti za većinu ljudi a ni džina (bavljenje sihrom). Kada ono što oni procjene kao nezgodno ili opasno bude neutralisano ili udaljeno - i napadi nestanu jer stanje bezbjednosti je bio cilj.

Međutim, ukoliko se radi o ciljanim i zlonamjernim uznemiravanjima prije ulaska u tijelo s namjerom da tu ostanu - one dolaze u fazama. Ove faze se mogu izdešavati u kratkom vremenskom periodu ali cilj je da efekti traju duže vremena.

Prva faza jeste infestacija čovjekovog životnog prostora putem uznemiravanja, zastrašivanja, priviđanja, pojava čudnih mirisa (pogotovo neugodnih), predmeti koji se kreću ili pokrenu "sami", lupanja, glasovi, poigravanje s svijetlima (strujom/elektronikom), razni zvukovi "a nema ko da ih pravi", osjećaj da je neko tu ili da te prati "ali nikoga nema", pojava sjenki i slično tome. Ovo je u toj fazi većinom ograničeno na samu kuću ili mjesto ili predmete u njoj - a ne na osobu kao živo ljudsko biće. Izuzetak "mrtvim predmetima" je da se nekada životinje - pogotovo one u kući - uznemiravaju i napadaju prije ljudi.

Ovo će se kod životinja primjetiti na njihovim ponašanjima (vidi "nešto", trzne se iznenada, gleda u neko mjesto "kao da neko ima", izbjegava neko mjesto svim silama i slično) ili se vidi na promjenama u samom karakteru životinje (postane veoma uplašena ili povučena, iznenada postane veoma agresivna, počne da "ludi" i slično tome).

Nakon ove faze zagrijavanja i ispitivanja terena - šejtani, ako budu mogli, počet će da remete san ukućana, da donose razne "medicinske" bolesti koje su fizičke prirode od kojih će ljudi oboljevati, počinju nasilje u formi fizičkih napada (na javi ili dok ljudi spavaju), mentalne krize ili psihička oboljenja (koja počinju s teškim vesvesama), unose svađe i netrpeljivosti među ukućanima, prave ljudima socijalne probleme ili oko finansija ili školovanja ili drugih životnih situacija koje se iznenada pojavljuju bez logičnog ili medicinskog objašnjenja.

Nakon ovoga se šejtani opsesivno vežu za tu osobu (ili osobe) ako uvide da im prolazi.

Ovo rezultira s tim da te osobe poslije veoma teško funkcionišu u svakodnevnim radnjama na zdrav ili produktivan način. Ovo je period gdje mnogi ljudi počnu konzumirati određene supstance ili koriste nešto samo da "prebrode" svoje dane.

Nekada se desi da sebi žele olakšati medikamentima uz liječenje Kur'anom i s tim dolaze otprilike tri stanja. Prvo stanje je ono gdje ti medikamenti umire psihotična stanja i epizode panike pa to pomogne osobi da ne stavlja ni druge ni sebe u opasnosti dok se liječi rukjom. Ovo ne utiče negativno na samo liječenje rukjom iako je vjerovatnoća da neko toj osobi mora učiti uz samoliječenje ako je u stanju. Drugo stanje je ono gdje se stvori ovisnost i gdje se osoba mentalno mijenja na negativan način zbog određenih medikamenata koji idu u korist džinima (njihovim ciljevima i djelovanjima) jer na kraju osoba ili napusti liječenje ili dođe u stanje gdje se nikako sama ne može boriti (ni imanski, ni ibadetski, ni mentalno a ni fizički) a zatim mentalno oboli još dublje zbog samog ovog procesa do mjere gdje i da se skine sa medikamenata - to više nije ista osoba. Ovo stanje zna potrajati veoma dugo. I treće stanje je ono gdje medikamenti (mimo same osobe) direktno utiču na džine u tijelu (posebno stimulanti i depresanti). Neki im odmažu a neki pomažu - sve zavisi koji je lijek tačno u pitanju, za šta se uzima i koliko se uzima i na koji mehanizam u tijelu tačno utiče.

3/4 ⬇️

Kada nije blefiranje i umirivanje džina u pitanju (koji stvarno jeste u tijelu) samo da izbjegne rukju ili da zbuni osobu i one oko nje nabijajući im šubhe oko samog oboljenja - onda se radi o džinima koji su vezani za neku teritoriju i prostor pa opsjedaju (ako mogu) osobu u specifičnim vremenima ili mjestima. Ukoliko je osoba zaštićena - naude im van tijela ili preko onih oko njih, koji su manje stabilni ili nezaštićeni. Ovo ponašanje je inače ograničeno samo na određenim mjestima ili mjestu ili vremenima.

Kada su neke vrste sihra u pitanju, gdje džini budu stacionirani na nekom mjestu (kao kuća žrtve), gdje imaju poseban zadatak onda intenzitet reakcija ili napada bude vidljiv samo tu - dok negdje drugo izgleda kao da osoba ili ne boluje ili bude značajno stabilnija. Zbog ovoga se nekim ljudima dešava da su van kuće generalno stabilne i funkcionalne osobe ali čim su u kući ili s ukućanima (u tim prostorima) - sve se mijenja. Nekim ljudima je obrnuto kad ih džini žele izolovati ili vezati za jedno mjesto ili prostor pa ti ljudi van tog prostora veoma teško zdravo funkcionišu.

Ono što zna biti mnogo gore od toga, jesu neki slučajevi sihra koji nastanu kada se neko useli u kuću koja je bila mjesto boravka onih koji su se približavali Iblisu putem obožavanja i okultizma pa džini počnu praviti sihr ukućanima i vezati se sihrom za njih da ih prinesu kao žrtve Iblisu putem tortura koje im nanose. Sihirbazi od džina znaju biti daleko gori i opasniji od ljudskih sihirbaza.

Velika razlika je u džinskom napadu na čovjeka kada džin ima namjeru za napad zbog djela čovjeka kao izolovanu pojavu (bilo da je čovjek prosuo vrelu vodu na njega, stao na njega, pao na njega, bacio nešto na njega, uselio se u "njegovu kuću" i slično - bez bismille) a i kada ima personalnu namjeru zbog same osobe koju cilja putem sihra, uroka i zaljubljenosti.

Mnogo lakše je objasniti džinu (ako odluči da koristi svoj razum prije sile) da Allah ne kažnjava osobu ako je nešto stvarno nenamjerno uradila i samim tim džini brže napuste takvu osobu jer im oslabljena namjera za osvetom ne vrijedi bola od rukje. Oni koji imaju druge ciljeve kao što je približavanje Iblisu sihrom i slično tome - oni su motivisani na drugačiji način pa se ozbiljnije zalažu (idu do kraja) iz razloga njima poznatim. Neki džini koji se urazume ili pokaju - na kraju odustanu jer im je žar za izvršavanjem tog djela ponestao kao i prvenstvena motivacija zbog čega su to i prvobitno radili. Nažalost, velika većina (Allah najbolje zna) iz oholosti i tvrdoglavosti odluči da "časno" bude spaljena rukjom do smrti jer se s porazom nikako ne mogu pomiriti.

Ukoliko je to djelo koje ih privlači nešto što čovjek iz nemara prema Allahu namjerno čini s uživanjem, pogotovo ako to neprisilno i olahko radi ili predvodi druge u haramu, onda neka ne krivi nikoga osim sebe ako ga Allah kazni i iskuša putem napada od strane džina.

وَمَن يَعْشُ عَن ذِكْرِ الرَّحْمَنِ نُقَيِّضْ لَهُ شَيْطَاناً فَهُوَ لَهُ قَرِينٌ

Onome ko se bude slijepim pravio pred Opomenom Svemilosnog, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati [Az-Zukhruf, 36]

Ulazak u tijelo nije nešto što se često dešava preko noći jer moraju postojati neki preduslovi za to - bez obzira privukao čovjek to na sebe sam svojim postupcima ili ne.

Stvar je mnogo ozbiljnija ukoliko je neko namjerno kontaktirao ili izazvao džine - pa makar samo učio rukju i radio ono što je dozvoljeno izazivajući džine sukobom, a nije bio spreman, pripremljen i dorastao tome.Situacija kada je čovjek napadnut pa se brani rukjom se ne ubraja u ovo.

Ukoliko je otvorio vrata džinskom svijetu putem harama (praveći sihr, upuštao se u dozivanje "duhova", bavio se igricama magije i drugim šejtanlucima kao Ouija ploča i slično) onda su ovo vrata koja se veoma teško (ako ikako) zatvaraju - pogotovo u kući.

Kao što ljudi žele svoj mir - tako i mnogi džini žele svoj rahatluk. Ukoliko se bude remetio njihov mir (kako god oni to tumačili) - oni će reagovati na to.

2/4 ⬇️

Isprepletena iskušenja između dva svijeta na jednom mjestu

...وَجَعَلۡنَا بَعۡضَكُمۡ لِبَعۡضٖ فِتۡنَةً أَتَصۡبِرُونَۗ وَكَانَ رَبُّكَ بَصِيرٗا

... Mi činimo da jedni drugima iskušenje budete, da vidimo hoćete li biti strpljivi. A Gospodar tvoj vidi sve. [Al-Furqān, 20]

Osnova kod mnogih ljudi danas jeste takva da imaju ubjeđenje da ukoliko osjete džine u kući (ili u nekom mjestu) i budu uznemireni ili napadnuti od strane njih, da je razlog tome što su oni (ljudi) nevini, a ti džini su zasigurno šejtani s najgorim namjerama.

Zbog ovog pristupa ljudi zanemare druge mogućnosti napada na njih od strane džina - nekada samo putem ružnih snova do mentalnog pritiska i intenzivnih vesvesa pa sve do prikazivanja i zatrašivanja kao i uzrokovanja fizičke i materijalne štete.

Ibn 'Akil رحمه الله je u svom djelu "Al-Funun" spomenuo jedan interesantan događaj pa kaže:

"Bila je jedna kuća u Bagdadu (koja se iznajmljivala) i neki ljudi su je iznajmljivali pa bi se desilo da osvanu mrtvi sljedeći dan. Jednog dana, muškarac muqri (neko ko je podučavao/učio napamet Kur'an) je došao i uselio se u tu kuću kao podstanar (iznajmio je tu kuću). Očekivali smo da će doživjeti istu sudbinu, ali je sljedećeg dana utvrđeno da je bezbjedan i siguran osvanuo. Komšije su bile iznenađene. Živio je u toj kući jedno vrijeme a zatim se odselio i napustio je. Kada su ga pitali o tome kako je uspio preživjeti, rekao je: 'Kada sam ušao unutra, ja sam u toj kući klanjao jaciju; onda sam počeo da učim Kur'an, a jedan mladić je izašao iz zidova kuće i pozdravio me. Uplašio sam se, ali je rekao: "Ne brini (ne boj se), poduči me nešto od Kur'ana." Ja sam ga naučio nečemu od Kur'ana, a zatim ga upitao: „Šta nije u redu sa ovom kućom (zbog čega se dešavaju čudne stvari) ?" Rekao je: "Mi smo džini muslimani, obavljamo namaz i učimo Kur'an, ali grešni (loši) ljudi su dolazili i iznajmili ovu kuću; okupili su se ovdje da piju alkohol (da čine svakakve grijehe), pa smo ih ubili."

Poznato je da se neki slučajevi opsjedanja dese samo zbog osvete od strane džina za nešto za šta čovjek čak nije ni znao da je "skrivio", a džinu je to bilo krupno. Ovo se pogotovo dešava kada ljudi ulaze u teritorije koje su džini nastanili i zauzeli prije njih. Uznemiravanja ove vrste su više vezana za takva mjesta i ograničena na ta mjesta - osim ako se džin ili džini svojevoljno zbog nekog personalnog razloga (zaljubljenosti, zavist, itd) vežu za te ljude.

Isto kao što životinje napadaju kada osjete strah ili opasnost - tako i džini znaju reagovati. Kada se uzrok straha ili opasnosti povuče - povuku se i oni i njihovi napadi. Isto kao što se neke životinje nenormalno ponašaju - tako ima i izuzetaka od džina koji se ne povlače iako čovjek ne želi sukob s njima. Nekada je situacija takva da je uznemiravanje samo vezano za određeno mjesto boravka - pa ko se udalji od tog mjesta onda i napadi prestanu. Međutim, nekada se ovi džini vežu za osobu ili porodicu - pa ih prate gdje god da se poslije toga presele.

Kada ljudi napuste ili se udalje od tih mjesta - uznemiravanja su inače značajno manjeg intenziteta ukoliko ustvari potpuno i ne prestanu. Zbog ovoga se nekada dešava da ljudi na rukji ne reaguju ali je očigledno po svim drugim parametrima da imaju neku vrstu problema ove vrste. Žale se na stvari koje ne spadaju u rang mentalnih oboljenja. Razlog nereagovanja je generalno iz dva razloga.

Prvi - ne uči se dovoljno dugo.

Drugi - džini nisu direktno u tijelu.

Nekada ljudi imaju epizode čak i potpunog opsjedanja kod kuće - ali kada krenu na rukju ili napuste mjesto boravka kao da im ništa nije. Ukoliko su vezani sihrom kuća im postaje baza (centrala). Što su osobe bliže kući (ili tom mjestu) srazmjerna je snaga uticaja sihra i simptoma na te ljude - pogotovo ako su im džini ušli u tijelo.

1/4 ⬇️

???
t.me/rukjakurs