Živimo u izuzetnim danima u historiji našeg ummeta, danima ispunjenim radošću i veseljem zbog pobjede koju je Allah Uzvišeni darovao svojim vjernim robovima u Siriji, što je neizmjerno. Međutim, ovakva stanja sa sobom nose i određene opasnosti na koje treba obratiti pažnju:

1. Pretjerano očekivanje budućnosti na osnovu trenutne pobjede. Neki ljudi postavljaju nerealno visoka očekivanja, ne uzimajući u obzir uzroke i Božije zakone. Važno je razlikovati dvije stvari: ono što se dogodilo do sada nesumnjivo je velika pobjeda od Allaha. Međutim, ono što dolazi poslije – nakon ovih pobjeda – donosi velike izazove, različite procjene i teška vaganja. To također zahtijeva šerijatsku odgovornost, iskrenost u pokoravanju u blagostanju kao što je bila iskrenost u teškoćama i borbi. Molimo Allaha da pomogne našoj braći u Siriji da budu uspješni u budućnosti kao što su to bili sada.

2. Pretjerano zamišljanje savršenstva i nepogrešivost. Ovo je česta greška u iskustvima popravljanja stanja. Neophodno je prihvatiti postojanje nedostataka i mogućnost grešaka, što ne negira Allahovoj pomoći i pobjedi. Međutim, prisutnost grijeha može ugroziti potpunu pobjedu. Ko to ne shvati, može biti razočaran kada vidi nedostatke ili greške kod onih za koje je smatrao da su savršeni do granice nepogrešivosti.

3. Oholost i oslanjanje na uzroke, uz pretpostavku da se pobjeda može ponoviti kad god to poželimo.

4. Zaboravljanje obaveza koje dolaze sa stanjem moći i vlasti, i iskušenjima koja ona nosi. Allah je propisao obaveze i u vremenu slabosti i u vremenu moći: "Rekao je: 'Možda će vaš Gospodar uništiti vašeg neprijatelja i učiniti vas namjesnicima na Zemlji, *pa će vidjeti kako postupate. '” (El-A'raf, 129). Nakon pobjede, vjernici su na kušnji pred Allahom, Koji posmatra njihova djela. Stoga je važno razumjeti obaveze stanja moći i vlasti, kao što su razumjeli obaveze stanja slabosti i potlačenosti. Zanemarivanje obaveza stanja moći i vlasti može rezultirati gubitkom blagodati.

5. Oholost i uzdizanje iznad drugih, bilo iznad neistomišljenika ili istomišljenika. Ovo je usađeno u ljudskim dušama i dolazi do izražaja u stanjima moći i pobjede, ali šerijatska obaveza nalaže suprotno. Tako vidimo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u Mekku prilikom osvajanja ponizno, oprostio njenim stanovnicima i pružio im sigurnost, osim nekolicini kolovođa ratnih neprijatelja čija je krv bila ohalaljena. Hvala Allahu, danas u sirijskoj stvarnosti svjedočimo visok nivo poniznosti nakon pobjede, što je dobar znak.

6. Razilaženje i sukob oko podjele položaja i koristi. Ovo se često dešava u historiji, pa molimo Allaha da zaštiti našu braću u Siriji od toga. Oni su pobjedili zahvaljujući jedinstvu riječi, dobroj pripremi i nepravdi njihovog neprijatelja. Allah im to sve blagoslovio i pomogao ih.

7. Nemarnost i ostavljanje opreza zbog zanesenosti pobjedom. Potcjenjivanje opasnosti neprijatelja i njihovih spletki suprotno je šerijatskoj naredbi: "Budite oprezni.” Obično se oprez smanjuje u vrijeme pobjede, što je problematično.

Na kraju, ova pobjeda je Allahov dokaz cijelom ummetu, a posebno Sirijcima. Ona je velika prilika za dublje razumijevanje vjere, spoznaju Allaha i Njegovih zakona i odredbi.
Allahu, upotpuni blagodat nad potlačenima na svakom mjestu.
https://t.me/alsayed_ah/3372

Knjiga koju treba čitati jedanput godišnje.

Od primjera pravednosti i milosti Ehli Sunneta prema stvorenjima jeste i govor Ibn Tejmijje u djelu en-Nubuwwat (2/630.) gdje spominje vođe raznih akaidskih skupina rekavši: "Promišljao sam govor imama ovih skupina, poput:
Ebul-Husejna el-Basrija i sličnih mu'tezila,
i poput Ibnul-Hejsama od kerramija,
i poput Ebul-Hasena (ešarija),
i poput kadije Ebu Bekra (el-Baqillanija - od starijih eš'arija),
i poput Ebul-Me'alija el-Džuvejnija (od kasnijih ešarija),
i poput Ebu Ishaka el-Isferajinija (stariji ešarija)
i Ibn Fureka (stariji ešarija),
i poput Ebul-Hasena et-Temimija (hanbelija pod uticajem ešarija)
i Ebu Ja'la (hanbelija selefija uz minoran uticaj kullabija)
i Ibnuz-Zagunija (hanbelija selefija uz minoran uticaj kullabija)
- Allah im svima oprostio i smilovao im se."

«وقد تأملت كلام أئمة هؤلاء الطوائف؛ كأبي الحسين [البصري، ونحوه من المعتزلة، وكابن الهيصم من الكرامية، وكأبي الحسن نفسه، والقاضي أبي بكر، وأبي المعالي الجويني، وأبي إسحاق الاسفرايني، وأبي بكر ابن فورك، وأبي القاسم القشيري، وأبي الحسن التميمي، والقاضي أبي يعلى، وابن عقيل، وابن الزاغوني غفر الله لهم ورحمهم أجمعين». «النبوات لابن تيمية، 2/630.

Tj. Ehli Sunnet je spram samog stava kojeg neko zastupa oštar srazmjerno stepenu suprotstavljenosti tog stava Objavi, ali pri donošenju suda o osobi koja zastupa taj stav ne gleda primarno na stvarnost tog stava već primarno gleda na tačku gledišta te osobe – a sa njegove tačke gledišta on smatra da tim stavom zastupa upravo ono što Allah od njega traži – i gleda na težinu šubhe pod koju je potpao i mnoge druge okolnosti, dajući prednost lijepom mišljenju o osobi nad ružnim sve dok se za to ima realnog prostora.

Tako Ehli Sunnet daje pravo istini, učeći je, primjenjujući je i braneći je, ali daje i stvorenjima njihovo pravo primjenjujući poslaničku metodologiju donošenja sudova o njima.

Kaže Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi: „O vi koji vjerujete, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i u na svoju štetu...“ En-Nisa’, 135.

„O vi koji vjerujete, dužnosti prema Allahu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite.“ El-Ma’ide, 8.

Kaže Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Doista je Allah, pošto je odredio stvaranje, napisao kod Sebe iznad ’Arša: 'Uistinu je Moja milost ispred Moje srdžbe.'“ (Buhari)

Kaže Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Vaš Gospodar je Sebi propisao svojom rukom prije nego je stvorio stvorenja: 'Moja milost je ispred Moje srdžbe.'“ (Ibn Madže)

Od odllike spašene skupine u islamskom ummetu je slijeđenje istine a ne zablude, pravde a ne nepravde, šerijata a ne pohtjeva, znanja a ne neznanja. Njihov je uzor Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, a njihovi su prethodnici ashabi plemeniti i oni koji ih u dobru slijede do Sudnjega dana od imama i učenjaka, njihova je historija ispunjena slijedjenjem istine i odbranom Sunneta, a njihovo je ophođenje dawa sa mudrošću i vođstvo uz znanje. Kada odgovaraju, odgovaraju sa znanjem i pravdom, kada sude, sude sa znanjem i pravdom, kada hvale, hvale sa znanjem i pravdom, kada kritikuju, kritikuju sa znanjem i pravdom. Njihov je menhedž najpotpuniji, i svi su u potrebi za njegovim upoznavanjem, kako bi se pravog puta držali u svim oblastima života, bilo vjerskim, bilo ovosvjetskim.

Nakon navedenih hadisa čovjek ima makar po jedan hadis iz svih životnih oblasti.

Napomena: Grupe za pitanja i odgovore su za muškarce.