Iako je ovo mjesec kada čovjek treba da se odmakne od dnevnopolitičkih tema i okruži se duhovnim, stvarnost nam nameće neke teme koje moramo razmotriti.

Skorašnja izjava ambasadora BiH pri UN o tome da je priliv stranih džihadista ozbiljna teroristička prijetnja iz BiH nameće mnoge teme koje moramo razmotriti u što skorijem vremenu.

Ko misli da je ova izjava nešto što je ovom jadniku samo naumpalo dok se častio dnevnicama koje mu, htjeli-ne htjeli, plaćamo mi, očito ne razumije kako radi srpska politika na prostorima bivše Jugoslavije još od vremena Miloševića. Suština te politike je da nije bitno kako se zovu glumci, predstava je uvijek ista, jer se radi po scenariju nadgledanom od strane režisera koji rade iza scene, za razliku od hrvatske politike, koja je podložna stavovima aktuelne vlasti, ili bošnjačke, koja je zbunjena ko god došao na vlast.

Ono što nam dodatno zabranjuje da ovu izjavu podcijenimo je dosadašnja historija pokušaja kompromitovanja selefija na ovim prostorima (Bugojno, Rajlovac itsl). U tim vremenima, kada je islamofobija u svijetu bila veći hit nego danas, sve sigurnosne službe, strane i domaće, su radile na tome da selefije dovedu u kontekst opšte opasnosti po društvo. Na njihovo iznenađenje, uticaj selefija je, pored tih kampanja, rastao, pa se slika o selefijama kao modernim babarogama kojim se mala djeca plaše pred spavanje, polahko razvodnjavala u društvu, i selefije su u konačnici više bile prihvaćene kao heterogena skupina, a manje kao kult.

U ovom kratkom vremenu u kojem nas je popustila sveopšta fama i pritisak, smo imali, valjda, dovoljno vremena da razmislimo i da shvatimo da ne smijemo nipošto biti ničija leđa za jahanje, bilo da je to bošnjačka nacionalistička politika, koja će gledati da nas gurne pod autobus i riješi nas se čim im se ukaže prilika, niti srpsko-hrvatska alijansa i njihovi bošnjački korisni idioti, koji će uvijek tražiti način da kompromituje Bošnjake, putem nas ili nečega drugog, kako bi ostvarili svoj konačni cilj: nestanak islama i muslimana sa ovih prostora. Vrh nerazumnosti je da neprijatelju daš u ruke argument protiv sebe.

Pošto smo već dugo u ovoj priči i nagledali smo se svega, možemo sabrati nekoliko savjeta općenito svim muslimanima:

1. Najslabija karika među nama su ljudi koji su prije imali ili imaju problema sa zakonom i državom, našom ili stranom. Oni efektivno bivaju ucjenjivani i/ili namjerno ubačeni među nas sa ciljem poticanja na djela koja će kompromitovati naše zajednice. Ne kažem da je svako ko je imao problema sa državom ovakav, ali se ovi slučajevi lahko mogu prepoznati: svojeglavost, zaobilaženje autoriteta, bavljenje porocima, hvalisanje prijašnjom "slavom", pokušaj vrbovanja osoba sličnih afiniteta.

2. Nakon njih slijede strani državljani, koji se niodakle pojave, pa se obrate "pravim osobama" sa "primamljivim ponudama", a onda nestanu u vidu magle kad počne suđenje istim.

3. Obavještajne službe nemaju nimalo stida i obraza u iznošenju nemoralnih ponuda. Ako puno putujete, prije ili kasnije će vam prići sa "lijepim namjerama" i "primamljivim ponudama". Onaj ko im se ovdje odazove, otvara sebi jamu bezdana, kojoj je dno duboko i ne vidi se.

4. I šlag na kraju: narcisoidi među nama koji imaju lijepe namjere, i, obično, mesijanski kompleks. Ovi su najteži slučaj zato što rade najgora djela, a misle da rade najljepša. Ne postoji skupina muslimana bez ovakvih. Ovi mi liče na računare sa pokvarenim procesorima: ulazni podaci su ispravni, a izlazni u pravilu netačni.

Obaveza nam je da ovakve sputavamo i sprečavamo njihov uticaj među nama, pogotovo u ovakvim vremenima, kada se na silu pokušavamo ubaciti u priču koja nema veze sa nama.

Šejh Emir Čajić

Zlatno pravilo:
Argument protiv nekoga ili nečega se ne uspostavlja davanjem imena, nego izlaganjem stava Kur'anu i sunnetu.

Objašnjenje:
Ko god te nazove: vehabijom, haridžijom, mudžessimom, teroristom i sličnim od mnogobrojnih naziva, nije donio dokaz protiv tebe, to se može uspostaviti samo izlaganjem tvog stava Kur'anu i sunnetu, pa ako se tvoj stav poklopi sa njima, neće ti štetiti ovi nazivi, a ako se razlikuje, neće ti pomoći to što te neko naziva lijepim imenom.

Šejh Emir Čajić

Mi naše stavove ne prilagođavamo opštenarodnim zahtjevima, niti ih mijenjamo kod prvog povika: "Hapsi!"

Promjena naših stavova može biti posljedicom nadjačavanja u dokazu, a ne straha od palije ili želje za tuđom naklonošću.

Šejh Emir Čajić

Slobodu cijeni onaj ko je zna iskoristiti.
Ostali su robovi u duši.

Šejh Emir Čajić

"Naš selef bi znao čuti ajet od nekoga ko ga uči u daljini, pa kada bi ga čuo, ponavljao bi ga danima. Zašto? Zato što bi ga pogodilo značenje tog ajeta."

Šejh Emir Čajić

Mi ne mijenjamo vjeru da bi u nju uvukli ljude, nego mijenjamo ljude da bi ih uveli u vjeru.

Šejh Emir Čajić

**"Ne može se desiti da čovjek ostvari iman a da ne ostvari kod sebe djela Islama.
Kako možeš obožavati Allaha, subhanehu we teala, ili tvrditi da vjeruješ u Allaha, subhanehu we teala, a ne izvršavati Njegove obaveze.

Tvoja vjera u Allaha, subhanehu we teala, je manjkava."**

Šejh Emir Čajić

Svako zlo koje nas pogodi na ovom svijetu je od nas samih. To ne znači da kada ti drugi čini zulum koriš samog sebe, nego se trudiš da otkloniš taj zulum od sebe, a popravak vlastitog stanja je stvar koju nikad niko nije završio.
Šejh Emir Čajić