"Onaj za koga se govori da je slab, sve vrijeme, na kraju će se pokazati slabim zato što će sam sebe poraziti unutra onda neće biti u stanju ni da ispolji svoju snagu koju posjeduje."

Šejh Emir Čajić

Od Ebu Mes’uda el-Ensarija se prenosi da je rekao Huzejfi: “Oporuči mi!” Reče: “Prava pravcata zabluda je da priznaješ ono što si poricao i poričeš ono što si priznavao. Čuvaj se mijenjanja boja u Allahovoj vjeri, jer je Allahova vjera jedna.”

Šejh Emir Čajić

Nije gotovo, nego tek počinje.

Lijepo je gledati ummet kako se veseli svrgavanju jednog od najgorih krvoloka modernog doba: pedesetgodišnja strahovlada, stotine hiljada ubijenih, milioni zatočenih, hiljade ubijene bojnim otrovima,… sve to pade mudžahidima pod noge za nekoliko dana.

Lijepo je gledati da se ummet ujedini u veselju, jer je to veliki povod za radovanje, ali nema mjesta euforiji. Euforije su nas prije puno koštale.

Bilo je i prije pobjeda u kojim su glavnu riječ vodili islamisti, zadnja od njih je bila Arapsko proljeće, a od pedesetih godina prošlog vijeka ih je bilo mnogo više. Rezultat tih pobjeda je uglavnom bila gora represija nego prije njih, a islamisti koji su predvodili te revolucije su u novim sistemima bili zatvarani, mučeni i ubijani daleko gore nego u prethodnim.

Danas je lahko biti general i pametovati, kititi se tuđim perjem, govoriti kako je nečija uloga u svemu bila ključna, ali činjenica ostaje: ovu pobjedu su na svojim leđima iznijeli ljudi koje je ovaj ummet, osim malog broja, u potpunosti zaboravio i većina ljudi iz ovog ummeta ih se odrekla, pa neka se sada slika sa ubijenim medvjedom ko hoće, činjenice se izbrisati ne mogu. Isto kao što je činjenica da ovakvih frontova poput sirijskog ima nekoliko u islamskom svijetu, koji su jednako zapostavljeni od strane ummeta općenito, zbog hatora ovoga ili onoga. Sutra ako im Allah propiše pobjedu radovaće se i Kurta i Murta, a ako ih Allah uništi, radovaće se jer su bili “oprezni”.

Ne mogu, a da ne mirišem licemjerje u postupcima pojedinih: dok su zapadni mediji pljuvali po Dževlaniju upozoravali su na njega, a danas kada ga CNN intervjuiše, hvale ga.

Ne može mi pobjeći ni licemjerje zapadnih medija, koji se sad ubiše hvaleći “sirijske pobunjenike” ukazujući na njihovu “umjerenost” i “uključivost”, a u isto vrijeme napadaju Hamas, koji je po svim njihovim mjerilima “umjereniji” i “uključiviji”.

Zato, ja ne bih da pametujem “sirijskim pobunjenicima”, njima vjerovatno ima ko pametovati, nego bih skrenuo pažnju nama na neke bitne stvari:

1. U današnjem vremenu posebno, na teritoriji Sirije, koja je strateški među najbitnijim tačkama na svijetu, potrebno je mnogo razboritosti, hrabrosti i uvida da se povuku pravi potezi i eliminišu moguće prijetnje. Nije lahko, ulog je veliki, a opasnosti su ogromne. Najmanje što možemo uraditi je doviti da Allah učvrsti te ljude, koji danas nose veliku odgovornost, da povuku prave poteze.

2. Funkcionalno vođenje države je težak zadatak, možda teži nego vođenje rata; u ratu imamo jednog (ili nekolicinu) neprijatelja, u miru imamo mnogo otvorenih frontova: ekonomija, sigurnost, međudržavni odnosi, edukacija,… Kao što se rat ne dobiva odjednom, tako i ove stvari se ne mogu sve riješiti odjednom, nego treba vremena da se stabilizuju. Ljudima treba dati šansu, a svakako je dužnost ljudima od znanja koji se nalaze na terenu kod njih da ih u ovoj stvari nadgledaju, savjetuju i usmjeravaju. Ovo je jedno od najosjetljivijih pitanje modernog doba, pa ću o tome detaljnije kasnije.

3. Društvo poput sirijskog je vrlo teško upravljivo zbog svoje prirode. Nama je lahko pojednostaviti stvari iz vana, pa reći: “Nusajrije su zavladale sunnijama,” a možda bi previdili da je mnogo, možda većina, generala iz sirijske vojske sunnijskog porijekla. Na društvenim mrežama tokom svih ovih godina bili su aktivni ljudi iz Damaska i Haleba, iz sunnijskih porodica, koji su branili i uzdizali Bešara, a onda doživili nervni slom nakon pada Damaska i Bešarovog junačkog bijega; oni koji ostadoše zatim doživješe veliko prosvjetljenje i naglu katarzu. Sirijska vojska je imala 200.000 aktivnih vojnika, sigurno je da je mnogo njih bilo tu protiv svoje volje, ali nisu svi, to je sigurno. Nisu Nusajrije bile u stanju da drže taj sistem na nogama da nije bilo izdajica i gamadi iz naših redova. Borba sa ostacima režima je nešto što se pokazalo nužnim u lekcijama koje smo imali u Egiptu, Tunisu i drugim mjestima.

??????

Kada Allah želi svome robu dobro, olakša mu donošenje salavata na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we selleme.

Ibn Dževzi, rahimehullah

اللهم صل على محمد و على آل محمد كما صليت على آل إبراهيم، وبارك على محمد وعى آل محمد كما باركت على آل إبراهم، إنك حميد مجيد.

Allahumme salli ala Muhammedin we ala ali Muhammed kema sallejte ala ali Ibrahime, we barik ala Muhammedin we ala ali Muhammed kema barekte ala ali Ibrahime, inneke Hamidun Medžid.

اللهم صل على محمد وعلى آل محمد كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم إنك حميد مجيد، اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم، إنك حميد مجيد.

Allahumme salli ala Muhammedin we ala ali Muhammed kema sallejte ala Ibrahime we ala ali Ibrahime inneke Hamidun Mdžid, Allahumme barik ala Muhammedin we ala ali Muhammed kema barekte ala Ibrahime we ala ali Ibrahime, inneke Hamidun Medžid.

اللهم صل وسلم وبارك على نبينا محمد.

ِAllahumme salli we sellim we barik ala nebijjina Muhammed.

SejhEmirCajicOfficial

??????

Iako je ovo mjesec kada čovjek treba da se odmakne od dnevnopolitičkih tema i okruži se duhovnim, stvarnost nam nameće neke teme koje moramo razmotriti.

Skorašnja izjava ambasadora BiH pri UN o tome da je priliv stranih džihadista ozbiljna teroristička prijetnja iz BiH nameće mnoge teme koje moramo razmotriti u što skorijem vremenu.

Ko misli da je ova izjava nešto što je ovom jadniku samo naumpalo dok se častio dnevnicama koje mu, htjeli-ne htjeli, plaćamo mi, očito ne razumije kako radi srpska politika na prostorima bivše Jugoslavije još od vremena Miloševića. Suština te politike je da nije bitno kako se zovu glumci, predstava je uvijek ista, jer se radi po scenariju nadgledanom od strane režisera koji rade iza scene, za razliku od hrvatske politike, koja je podložna stavovima aktuelne vlasti, ili bošnjačke, koja je zbunjena ko god došao na vlast.

Ono što nam dodatno zabranjuje da ovu izjavu podcijenimo je dosadašnja historija pokušaja kompromitovanja selefija na ovim prostorima (Bugojno, Rajlovac itsl). U tim vremenima, kada je islamofobija u svijetu bila veći hit nego danas, sve sigurnosne službe, strane i domaće, su radile na tome da selefije dovedu u kontekst opšte opasnosti po društvo. Na njihovo iznenađenje, uticaj selefija je, pored tih kampanja, rastao, pa se slika o selefijama kao modernim babarogama kojim se mala djeca plaše pred spavanje, polahko razvodnjavala u društvu, i selefije su u konačnici više bile prihvaćene kao heterogena skupina, a manje kao kult.

U ovom kratkom vremenu u kojem nas je popustila sveopšta fama i pritisak, smo imali, valjda, dovoljno vremena da razmislimo i da shvatimo da ne smijemo nipošto biti ničija leđa za jahanje, bilo da je to bošnjačka nacionalistička politika, koja će gledati da nas gurne pod autobus i riješi nas se čim im se ukaže prilika, niti srpsko-hrvatska alijansa i njihovi bošnjački korisni idioti, koji će uvijek tražiti način da kompromituje Bošnjake, putem nas ili nečega drugog, kako bi ostvarili svoj konačni cilj: nestanak islama i muslimana sa ovih prostora. Vrh nerazumnosti je da neprijatelju daš u ruke argument protiv sebe.

Pošto smo već dugo u ovoj priči i nagledali smo se svega, možemo sabrati nekoliko savjeta općenito svim muslimanima:

1. Najslabija karika među nama su ljudi koji su prije imali ili imaju problema sa zakonom i državom, našom ili stranom. Oni efektivno bivaju ucjenjivani i/ili namjerno ubačeni među nas sa ciljem poticanja na djela koja će kompromitovati naše zajednice. Ne kažem da je svako ko je imao problema sa državom ovakav, ali se ovi slučajevi lahko mogu prepoznati: svojeglavost, zaobilaženje autoriteta, bavljenje porocima, hvalisanje prijašnjom "slavom", pokušaj vrbovanja osoba sličnih afiniteta.

2. Nakon njih slijede strani državljani, koji se niodakle pojave, pa se obrate "pravim osobama" sa "primamljivim ponudama", a onda nestanu u vidu magle kad počne suđenje istim.

3. Obavještajne službe nemaju nimalo stida i obraza u iznošenju nemoralnih ponuda. Ako puno putujete, prije ili kasnije će vam prići sa "lijepim namjerama" i "primamljivim ponudama". Onaj ko im se ovdje odazove, otvara sebi jamu bezdana, kojoj je dno duboko i ne vidi se.

4. I šlag na kraju: narcisoidi među nama koji imaju lijepe namjere, i, obično, mesijanski kompleks. Ovi su najteži slučaj zato što rade najgora djela, a misle da rade najljepša. Ne postoji skupina muslimana bez ovakvih. Ovi mi liče na računare sa pokvarenim procesorima: ulazni podaci su ispravni, a izlazni u pravilu netačni.

Obaveza nam je da ovakve sputavamo i sprečavamo njihov uticaj među nama, pogotovo u ovakvim vremenima, kada se na silu pokušavamo ubaciti u priču koja nema veze sa nama.

Šejh Emir Čajić