*Od dova koje su sveobuhvatne kojima bi trebalo doviti je dova prenešena u Muslimovom "Sahihu" od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao :

"Allahu moj, tražim od Tebe uputu, bogobojaznost, čednost i materijalnu neovisnost."*

*Jahja ibn Me'in, rahimehullah, je rekao:

"Nikada nisam vidio nikoga poput Ahmeda ibn Hanbela. Bili smo prijatelji pedeset godina, i on se pred nama nijednom nije pohvalio svojom pravednošću i dobrotom.

Uvijek je govorio: 'Mi smo siromasi (miskini). Da nas Allah nije pokrio svojim velom, bili bismo osramoćeni.'"
٠
٠
٠
Hiljatul-Aulija, 9/181.*

*Redža' ibnu Hajwe je rekao: "Kaže se:

'Nema ljepšeg islama od onog kojeg krasi iman,

i nema ljepšeg imana od onog kojeg krasi bogobojaznost,

i nema ljepše bogobojaznosti od one koju krasi znanje,

i nema ljepšeg znanja od onog kojeg krasi milost,

i nema ljepše milosti od one koju krasi blagost.'"
٠
٠
٠
Ibid*

*Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem:

"Doista, Allah voli da vidi trag Svoje blagodati na Svome robu."
٠
٠
٠
Ahmed, 2/181; Nesa'i, 2559; Tirmizi, 2819; Ibn Madže, 3605

Rekao je Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao:

"Ko obuče (novu) i lijepu odjeću želeći time da pokaže Allahove blagodati i da to bude potpora u činjenju pokornosti Allahu, azze ve dželle - on ima nagradu za to.

A ko obuče odjeću iz hvale (prikazivanja) i oholosti - on biva griješan, jer Allah ne voli svakog nezahvalnika gordog."
٠
٠
٠
Medžmu' El-Fetawa, 11/139*

*Rekao je Muhammed Ibn Nasr El-Mervezi, Allah mu se smilovao:

"Nije mi poznato da ima neka pokornost sa kojom Allah otklanja (sprečava) nedaće i belaje kao što je to namaz."
٠
٠
٠
Edebu Ed-Dunja ve Ed-Din, str. 161.*

Fenomen bezveznjakovića

Prije više od 800 godina veliki hafiz Ebu-l-Feredž Ibnu-l-Dževzi, Allah mu se
smilovao, napisao je svoje čuveno djelo Ahbaru-l-hamka l ve-l-mugaffelin
(Kazivanja i vijesti o budalama i glupacima).

U njemu je navodio mnoge
predaje i događaje o takvim ljudima s namjerom da utješi i oraspoloži ulemu i razumne ljude, jer, oni su naječešće na udaru takvih.

Ibnu-l-Dževzi kada definiše riječ el-ahmak -
tj. budala, kaže da je to onaj ko može da ima lijepu namjeru i ispravan cilj, ali koristi neispravne i pogrešne metode. Razlika
između budale i luđaka je u tome što budala ima samo lijepu namjeru, dok
luđak, niti ima lijepu namjeru niti lijepu metodu.

Danas, kao nikada ranije u historiji ljudskog roda, dunjalukom su zavladale
budale i glupaci. Oni, nažalost, vode glavnu riječ u društvu. Tu su da šefuju
drugima, upravljaju, naređuju, preuzimaju
funkcije, ističu se, nameću, određuju ko šta i gdje treba da radi i kako da se
ponaša itd. Zajednička riječ za takve i sve druge negativce i primitivce jeste da su to obični bezveznjakovići i ništa više od toga. Dat im je prostor da sami sebe popularizuju, nametnu i svojim prostaklukom sa scene potisnu razumne i odgojene ljude.

Društvo u kojem budale i glupaci imaju veće pravo na riječ od uleme i
intelektualaca je društvo sumraka i propasta. Narod u kojem su poremećeni
parametri vrijednosti, gdje se ne poštuju roditelji, stariji, iskusniji, učeniji,
inteligentniji, u kojem su raznorazni grmalji i galamdžije kolovođe, a ulema i razumni na margini, to je narod kojem se ne piše dobro.

Ulema je govorila: Ako čuješ da je bogat postao siromašan - povjeruj, ako čuješ da se siromah obogatio - povjeruj, ako čuješ da je bolestan ozravio - povjeruj, ali ako
čuješ da je budala postao pametan - nemoj vjerovati. Jednom budala - uvijek budala i teško da se tu nešto može promijeniti.

Razumni i razboriti ljudi ne smiju dopustiti da budale i glupaci vode riječ među njima i nameću svoju priču i prosipaju svoj neodgoj, jer, brod ako se pretrpa takvima, svi zajedno će bez sumnje potonuti.

Zaista je žalosno stanje u kojem odrastaju današnje generacije. Ne zna čovjek da li bi plakao ili se smijao od onoga što vidi i svjedoči i doživljava u svakodnevnici.

Nema se ni onog najosnovnijeg edeba i
uvažavanja prema onima koji to zaslužuju. Roditelj je postao hamal za
djecu, stariji je postao teškaš i dosadan omladini, učitelj je postao zalim za
učenike, učenjak je postao poput krpe od koju svako može brisati svoje ruke i baciti u korpu za prljavi veš ili poput ponjave po
kojoj može svako gaziti i skakati.

Učenjak i daija su uvaženi, ali samo na riječima, persirani, ali samo dok služe interesima, mora i planine znanja, ali samo dok pričaju ono što odgovara, velikani, ali samo dok se muridi ne naljute i razočaraju.

Narod koji više cijeni aroganciju i drskost,
nego li blagost i poniznost, on i zaslužuje da njima vladaju džellati i bičuju ih. A tako i jeste: Bičujte nas i udrite, pozlatio vam se bič, mi ne umijemo drugačije!

#preuzeto