https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/u-malom-hrvatskom-mjestu-grade-islamski-centar-obicni-ljudi-im-dali-800-tisuca-eura-iza-svega-stoji-covjek-koji-je-glumio-s-richardom-gereom-15539674?cx_linkref=jl_home_g1&fbclid=IwY2xjawHnaztleHRuA2FlbQIxMQABHUYmPyu1TxLZ6El6gvIvpzrMz4UdTGdjHVhinV8Wq_yeco_ICp_HVNVHiw_aem_LwHVvwGoYs8-_SjyCf66_w

Bravo Zrinka u Kranjskoj gori ,tako se to radi.

https://direktno.hr/kolumne/cetnici-su-ga-izveli-umjesto-njegova-brata-krenuo-je-prema-vratima-iza-kojih-umire-zadnja-nada-362407/?fbclid=IwY2xjawHm99FleHRuA2FlbQIxMQABHfHeAkB0OAlTurZlxSnz-HWNDhacwRz1X0SovtEKNzUUR_CzGNzT0PXvuw_aem_UwHjz2JLIccCCA__lOLS5g

Kažu gnjide, bilo je to davno, gledajmo u budućnost, a sami zazivaju tamo neke davne i crknute jugoslavije

Izvješće za kraj 1991. godine

Šta su zločinci počinili za pola godine

Srpski ciljevi bili su djelomično postignuti. Do prosinca, JNA i srpske snage ovladale su nad oko 17.000 kvadratnih kilometara (ili 30%) hrvatskog teritorija i zauzele cijelu Baranju, dijelove Slavonije i Srijema uz Dunav, prostor oko Okučana, Banovinu, Kordun, veći dio Like, cijelo sjevernodalmatinsko zaleđe, dubrovačku rivijeru i njeno zaleđe. Većina velikih gradova ostala je u dometu srpskog topništva, a dubina nezauzetog teritorija mjestimično je iznosila manje od 15 km. Protjerali su preko 270.000 ljudi, a od djelovanja njihovog oružja ubijeno je blizu 3000 hrvatskih civila i vojnika.
#pratitelji

1. Sveta Nedjelja (Pakovica u polju) – 1945 – broj žrtava nepoznat. Grobište je označeno križem;
2. Sveta Nedjelja – Kerestinec (kod mjesta) – 1945 (poraće) – oko 350 logoraša iz Kerestinca likvidirano. Postoji više grobišta;
3. Sveta Nedjelja (na putu od Svete Nedjelje do Jaske) – 1945 – broj žrtava 2000 – 3000. Likvidirana je kolona koja je išla s Križnog puta – poubijali partizani;
4. Žumberak (Sošice – Jazovka) – 1943 i 1945 – broj žrtava 447. Pripadnici hrvatske vojske likvidirani su odmah nakon bitke za Krašić 1943. godine. Između Sopte i Gornjeg Sela je prirodna provalija gdje su svaku noć, kroz 30-ak dana, vršene likvidacije. Likvidirano je 447 osoba, od toga 270 ranjenika zagrebačke bolnice Sveti Duh – poubijali ih partizani;
5. Žumberak (Kremenjak, Koriljak i Osovlje) – nepoznat broj likvidiranih Hrvata. Grobište se nalazi između Pećina i Kalja, u Žumberačkom gorju;
6. Žumberak (Pogana ili Zla jama) – poraće – u jami su zakopane brojne žrtve masovnih likvidacija;
7. Žumberak – Oštrc (kod mjesta) – 1945 – likvidirano oko 200 osoba. Jama se nalazi ispod mjesta
   izvor:crodex.net

1. Velika Gorica – Gudci (potok Peščenjak) – 1945 i 1946 – broj žrtava nepoznat. Na desnoj obali potoka kopane su jame u koje su bacali streljane zarobljenike;
2. Velika Gorica – Vukovina (Vukomeričke gorice) – broj žrtava je do 3000. Žrtve su pripadnici hrvatskog domobranstva;
3. Brckovljani – Lupoglav (kod mjesta) – svibanj 1945 – broj žrtava je 15 osoba. Osobe su izdvajane iz kolona Križnog puta i likvidirani;
4. Brdovec (šuma zvana Janekovićevo) – svibanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Masovna grobnica;
5. Brdovec (brdovečko groblje) – broj žrtava oko 700;
6. Brdovec (Ključanska Gmajna – broj žrtava nepoznat. Likvidirano više osoba i bačeno u streljački vod;
7. Brdovec (Hercegovo) – broj žrtava do 700. Grobnice se nalaze na putu prema selu Zdenci. Uz veliko grobište se nalazi niz manjih na drugoj strani puta;
8. Brdovec (kod Rasadnika) – broj žrtava do 700;
9. Brdovec – Javorje (graba iza) – broj žrtava nepoznat;
10. Brdovec – Ključ Brdovečki (kod utoka Sutle u Savu) – broj žrtava nepoznat;
11. Brdovec – Prudnice (prema Lovačkom domu) – likvidirano do 1000 osoba;
12. Brdovec – Šenkovec (Pancer graba) – svibanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Likvidirano više osoba i bačeno u grabu;
13. Brdovec – Šnkovec (kod mjesta) – broj žrtava 3000. Grobište se nalazi u pravcu od zdenca prema Šenkovcu;
14. Klinča Sela (šuma Raščak) – svibanj 1945 – broj žrtava 19;
15. Klinča Sela – Repišće (Šumbar) – 1945 – Likvidirano je oko 300 osoba civila i hrvatskih vojnika. Među njima su bili logoraši iz logora Kanal i Kerestinac. Postavljen spomen-križ;
16. Klinča Sela (Ravnice, Sakomani, Rašćak i Pavučnjak) – poraće – Oko 250 logoraša (vojnici, civili i djeca) iz Jastrebarskog, Kanala i Kerestinca;
17. Klinča sela (Sakomani – Jarica) – svibanj 1945 – Likvidirani su sudionici Križnog puta, broj žrtava je nepoznat;
18. Kloštar Ivanić (voćnjak samostana karmelićanki) – 06.05.1945 – Likvidirano oko 40-ak hrvatskih vojnika i bačeni u jamu u voćnjaku;
19. Kloštar Ivanić – Bešlinec (groblje Svetog Trojstva) – svibanj 1945 – Na Križnom putu kroz selo Bešlinec u šumi Marča 8 osoba je likvidirano i zakopani su na istočnoj strani groblja;
20. Krašić (kod crkve sv. Ivana )- svibanj 1945 – do 300 žrtava – poubijali partizani;
21. Krašić (mjesno groblje uz crkvu sv. Ivana) – svibanj 1945 –
22. Krašić (mjesno groblje uz crkvu sv. Ivana) – svibanj 1945 – na ove dvije lokacije likvidirano je između 50 i 300 osoba;
23. Kravarsko (šuma između Kravarskog i Gornjeg Lukavca) – svibanj i lipanj 1945 – Likvidirano je oko 5000 osoba i zakopano u masovnu grobnicu;
24. Farkaševac – Donji Markovac (šuma Bolčanski Lug) – 1947 – ubijen 1 civil koji je u toku rata bio u hrvatskoj vojsci. Grob je označen križem;
25. Gradec – Haganj (šuma Novakuša) –svibanj 1945 – 16 pripadnika hrvatske vojske odvedeno u šumu i likvidirani;
26. Gradec – Haganj (šuma Doline) – 06.05.1945 – Zarobljeni hrvatski vojnici odvedeni u šumu Doline i likvidirani. Grobište se nalazi desno od ceste Haganj-Gradec. Podignut je drveni križ;
27. Pisarovina – Lučelnica (kod mjesta) – likvidirano 45 civila Hrvata;
28. Pokupsko – Cerje Pokupsko (u šumi kraj kapele sv. Petra) – Nepoznat veći broj osoba likvidiran i bačen u jame koje se nalaze na više lokacija;
29. Preseka – Šelovec (kod mjesta) – svibanj 1945 – Oko 20 zarobljenih Nijemaca je nakon mučenja likvidirano i bačeni na više lokacija;
30. Preseka – Šelovec (šuma Popovec – Bjelovarec) – 05.do 08. 1945 – oko 30 njemačkih vojnika i Hrvata dočekani u zasjedi i pobijeni;
31. Rakovec (kod groblja) – svibanj 1945 – oko 20 njemačkih vojnika koji su poginuli u bitci ili likvidirani;
32. Rakovec – Lipnica (šuma Kolenica) – svibanj 1945 – broj žrtava nepoznat su njemački vojnici pokopani u dvije lokacije;
33. Rakovec – Valetić (livada) – 4 njemačka vojnika i jedan civil. Zakopani su na vododerini livade;

Povijesne činjenice

Na današnji dan umro je

Ante Pavelić

Ante Pavelić je rođen u Bradini kod Konjica, 14. srpnja 1889. i bio je hrvatski političar i odvjetnik, revolucionar, osnivač i vođa Ustaškoga pokreta te poglavnik Nezavisne Države Hrvatske koja je u Drugom svjetskom ratu osnovana pod okriljem fašističke Italije i nacističke Njemačke

Pavelić je preminuo 28. prosinca 1959. u bolnici Alemán u Madridu u 70. godini života od rana zadobivenih u atentatu 1957. Pokopan je na groblju San Isidro, najstarijem privatnom groblju u Madridu.

Crtice...

Nijemci su htjeli dati vodstvo nezavisne Hrvatske predsjedniku Seljačke stranke, Vladku Mačeku, što im se činilo bolje nego podržati ustaše, jer su Nijemci imali mišljenje da je Pavelić talijanski štićenik. Kada je Maček odbio njemačku ponudu, Adolf Hitler prihvatio je talijanski prijedlog i Ante Pavelić je postavljen na čelo novonastale hrvatske države. Dana 10. travnja 1941., doglavnik Slavko Kvaternik proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku u ime poglavnika dr. Ante Pavelića. Dana 13. travnja 1941. Pavelić je stigao u Hrvatsku, a noć na 15. travnja 1941. provodi sa svojom ustaškom emigrantskom pratnjom u Zagrebu. Počeo je obnašati svoje dužnosti čelnika države i proglasio vladu. Nedugo zatim i njegova obitelj stiže u Zagreb.

Njemački utjecaj na Hrvatsku (kao i na druge zemlje Mađarsku, Srbiju itd...) vodio je do donošenja zakona o zatvaranju Židova što je u narodu dočekano s nevjericom obzirom da su veliki broj visokopozicioniranih časnika Domobranstva činili Židovi, kao što su i supruge nekih ministara bile Židovke. Josip Frank, poznati pravaški političar i čovjek u čijoj je stranci bio i sam Pavelić, također je bio Židov do svoje 18 godine kada je prešao na katoličku vjeru, Pavelićeva supruga Marija bila je Židovka sa majčine strane. Cijelih 35% generalskog zbora nisu bili Hrvati.

Izvori
Wiki, mojZagreb, biografijanet ...

Opširnije
https://www.biografija.com/ante-pavelic/

#pratitelji

U MADRIDU GROBNICA OD ZLATA.. TU POČIVA VODJA SVIH HRVATA!

Hrvatski oslobodilački pokret u Zagrebu organizira misu za Poglavnika, bit će u 19 sati kod isusovaca u Palmotićevoj ulici.

Ja se ne bojim kazati da je Hrvatski narod politički i kulturno porobljen i zarobljen. Iako je jugoslavenska država uništena 1990-ih, njezine institucije, zakoni i elita ostali su, trujući i korumpirajući temelje hrvatske države i hrvatskog naroda.

Zato kažem:
USTANI POGLAVNIČE
USTANITE SVI BRANITELJI

HRVATSKA VAS ZOVE

Povjerenstvo je to zaključilo po držanju tijela 9-godišnjeg Stanka Mavsara, čije su ruke bile pripijene uz vrat, što je tipična gesta osobe koja se guši u vatri i dimu. Posmrtni ostaci ubijenih sedam članova Mavsarove obitelji pokopani su u zajedničkom lijesu na groblju u Mokronogu, jer su Titovi partizani zaprijetili pogrebnicima strijeljanjem ako pogreb bude u rodnom Šentrupertu.

Braća Jože i Vinko Mavsar koji su uspjeli pobjeći kroz prozor preživjeli su. Stariji brat Jože, bogoslov, poveo je Vinka sa sobom u Ljubljanu. Nakon nekoliko mjeseci od rodbine sa sela stigla je vijest da je Šentrupert opet siguran od partizanskih terenaca i da se Vinko može vratiti kući, gdje će ga oni zbrinuti. Dana 23. ožujka 1943., nekoliko dana nakon povratka u Šentrupert, Vinka Mavsara malo izvan sela uočila su dva partizanska terenca i ustrijelila ga iz zasjede. Vinko 12-godišnje dijete je pokušao pobjeći, ali su ga partizani odmah drugim hicem usmrtili.

Franc je bio jedno od troje djece Mavsarove obitelji koja 26. prosinca 1942. nisu bila u Šentrupertu. Smrt roditelja, sestre i braće ostavila ga je u krajnjoj depresiji. Pridružio se antikomunističkim seoskim stražama. Ubijen je u borbi s partizanima 2. svibnja 1943. kao branitelj rodnog Šentruperta.

Drugi Mavsarov sin Dolfi bio je seoski čuvar u Klečama. Krajem travnja 1943. došao je kući na nekoliko dana. Partizani su ga cijelo vrijeme špijunirali i progonili. Dana 2. svibnja 1943. njegov razrednik Milan Tominc dozivao ga je sa crkvenog zvonika : “Dolfi se skrivao s nekim stražarima u bunkeru na trgu ispred crkve, gdje su domobranci imali svoje mjesto. Kad ga je Tominc prozvao, Dolfi je pogledao kroz neki mali otvor a Tominc mu je pucao u oko.

Pavla Mavsara, zajedno s mnogim drugim muškarcima iz Šentruperta, Talijani su već u ljeto 1942. internirali u logor na otoku Rabu i stoga nije imao vijesti o pokolju svoje obitelji. Brat Jože Mavsar iznudio je u siječnju 1943. sastanak s talijanskim generalom Gambarrom u Ljubljani, gdje je zatražio hitno Pavlovo puštanje iz internacije. Nakon nekoliko mjeseci Talijani su teško ozlijeđenog i bolesnog Pavla doista pustili. Ubrzo nakon izlaska, Pavle se želio pridružiti slovenskom domobranstvu, ali zbog slabosti nije bio primljen. U njihove redove ulazi tek nekoliko mjeseci prije kraja Drugog svjetskog rata. U svibnju 1945. ubijen je od strane partizana na nekom od poslijeratnih stratišta.

Jože Mavsar za svećenika je zaređen u lipnju 1944. Nakon rata odlazi u inozemstvo. Nekoliko je godina kao svećenik djelovao među Slovencima u izbjegličkim logorima u Italiji. U prosincu 1948. godine, došao je u Montanu , SAD, a kasnije se pridružio biskupiji Helena. Kada je 4. srpnja 1993. godine, pohodio svoju rodnu župu Šetrupert, javno je pred oltarom priznao da je oprostio ubojicama svoje obitelji. Privatno se susreo i s jednim od likvidatora i “pružio mu ruku pomirenja”. Preminuo je u Heleni 21. ožujka 2002. godine.

(Na fotografiji svi članovi obitelji Mavsar)