حينما شعرت بأنَّ الله يسمعُني بكيت 🤎

Kada sam osjetila da me Allah čuje,
zaplakala sam. 🥰****

**"Nikad Allah neće udaljiti dvije osobe, čije su namjere bile iste.

Srca se sastaju i zbližavaju shodno namjerama**."

- Mr. Sead Kumro ✍️🏻**

**“Ako vam se učini da vas neko izbjegava iz bilo kojeg razloga - nije vam se učinilo, izbjegava vas.
Ponekad se ljudi udalje od vas, a vi ne znate razlog.
Ponekad razlog znate.
Nekada neki od vas žele nešto, nekada od vas imaju korist, nekada ni sami ne znaju šta žele, ali čim želju ispune ili ostvare korist prestajete biti "predmet" njihovog interesovanja.
Ljudi se, vremenom, zbliže s vama ili se udalje.
Ma šta da je u pitanju dobro je previše se niti radovati niti u tugu dati.
Neko ima određenu misiju u vašem životu, pa kada je ispuni ode.

Ljudi su nafaka, a nafaka je određena svima nama još u majčinoj utrobi.

Koliko puta ste bili sigurni u nekoga, a izdao vas je, a neko koga ste površno poznavali ispao je veći prijatelj od svih.

Mijenjaju se ljudi oko vas, ali mijenjate se i vi.
Niste ono što ste nekada bili, a niste ni ono što ćete postati jednom.
I sve je to dobro.

I razočarat ćete se.
Više puta.
Ali i to je dobro.
Tako učite.
To su vam lekcije.
A lekcije koje na teži način naučite, uvijek pamtite.

Da ih više nikad ponovo ne prolazite.”**

#preuzeto

“Bez obzira koliko da ti je teško sada, Uzvišeni će ti nakon tog iskušenja podariti nešto što će izmamiti osmijeh na tvom licu."

🥰

#preuzeto

**Odavno, one, srcu prešivene, brojim na prste jedne ruke.
I nije mi žao.
Dovoljni su.
Za života dva.
U malo stane svemir.
Ko zna, i ko umije.
Ostale, odavno već, ne brojim, svako od njih ima utabanu stazu, i ako se desi da zalutaju, da se nađemo na istom putu, da krenu mojim stazama, brzo se odmaknu.

To duša odradi, prepustila sam joj.
Oči, i lice, kažu sve što jezik sakrije.
Sve što misliš, a ne kažeš, duša pročita u očima, ništa joj se skriti ne može.

Lijepo je rasti, ali je još ljepše sebe izgrađivati, unutra.
Vanjština je samo privid.
Šta si kada nema nikog?
Šta si u odrazu svog ogledala?
Vjerujem, da sebi ovo ne postavljaš, odavno...
Jezik te zaposlio sa teretima, koji će, na kraju tebe da slome.
Na svijeta oba.
Te, koje odavno ne brojim, u jednu ruku, osjetim, prema njima, zahvalnost, uz puko žaljenje, od svakog sam ponešto uzela. Prisvojila sebično.

O kako je lijepo sebe izgrađivati unutra, ciglu po ciglu, kamen po kamen, insana po insana pustiti da sebi sam odredi mjesto.
Polako ali sigurno.
Ljudi se sami poredaju.
Samo ih pusti, posmatraj.
Uči, posmatrajući druge, uzimi od svakoga ponešto.

Vanjštini je nutrina nepojmljiva, nepoznata, i cijeli je život grade, ne shvatajući da je to rupa bez dna, ma koliko u nju trpao, zakrpavao, uvijek je gladna, uvijek bi još, a nikad zadovoljena.

Pogan je jezik, ako ne koriš dušu svoju.
Odavno, već...
Biram i teme, i kahve i ljude.
Biram vrijeme, i okolnosti.
Odavno već, pijem prvu kahvu sa sobom.
Dođe to sa vremenom.
Zavoliš sebe.
Više ne želiš, više ne trčiš, da mjenjaš svijet.
Učiš, rasteš i mjenjaš sebe.
Odavno, već, uživam u tišinama, dubinama moje duše, tišinama, notama, koje pruža samoća, ako je saslušaš, ako se prepustiš.

Prelistaš po duši, kao po stranicama knjige, na svakoj nešto novo, uz staro, pročitaš.
Sa vremenom, upoznaš svaku stazu, svaki kamen i kutak, svaku raskrsnicu, tvog puta.
Sa vremenom, prepoznaš i tuđe staze, tuđe uvale, tuđe puteve, pa ih zaobiđeš.

Znaš, i osjetiš tačno unutar sebe, šta ne želiš i ne smiješ postati.
U istom trenu, znaš i osjetiš, tačno, unutar sebe, kakva želiš, kakva moraš biti. Kojim putem ići.
I na tom putu, istinski živiš.
Slobodna unutar svojih granica, unutar granica Jednoga.
Tvoj svjetionik i vodilja.
Ljepota koja se ne može ispričati, a osjete je samo rijetki...

Zahvalna na svakom padu i krahu, koji je ostavio biljeg na mojoj duši, hej, vanjštinu je lako uljepšati.

Zahvalna na padu i krahu, kojim sam popravljala svoju nutrinu, dok se vanjština urušavala.

Živi, i voli, ali prvo sebe, da bi mogao voljeti druge. One koji vrijede.

Ostale pusti, Allahu i kaderu prepusti.
Jer...

Nisu slijepe oči, već srca u grudima.

Samira Hodžić Kajtazović**

**Ebu Abdurrahman Hatim el-Esamm, rahimehullahu te'ala, rekao je:

"Obračunavaj svoju dušu u tri situacije:

1) Kada budeš činio neko djelo, sjeti se da te Allah gleda;

2) Kada budeš govorio, sjeti se da te Allah čuje; i

3) Kada ušutiš, sjeti se da Allah zna šta je u tebi."**

**Dova

Gospodaru, molim Te jer Tebi pripada svaka hvala. Nema boga osim Tebe, Jedinog, Vječno Potrebnog, Koji nije rodio i rođen nije, i Njemu niko ravan nije.

Molim Te Tvojim najvećim imenom, kojim kada Te neko zamoli – uslišaš, i kojim kada se traži milost – milostiv budeš, da učiniš Kur'an uzvišeni proljećem naših srca, svjetlom naših prsa i našim vodičem ka Tebi i ka džennetima uživanja.

Gospodaru, uputi nas Kur'anom i učini da mi upućujemo s njim.
Popravi nas Kur'anom i popravljaj preko nas.
Uzvisi nas Kur'anom.
Ulijepi naše ahlake Kur'anom.
Prostrani naša prsa Kur'anom.
Obasjaj naša srca i naše kaburove Kur'anom.
Oslobodi naše jezike Kur'anom.
Uzvisi nas na ovom svijetu Kur'anom.
Podigni naše stepene kod Sebe Kur'anom.
Podari nam prijateljstvo s Kur'anom, šefaat Kur'ana i sve najbolje što daješ onima koji su vezani za Kur'an.

Gospodaru, o Ti, Živi, Vječni, Vlasniče veličanstva i plemenitosti!**

🖊 A.K

https://t.me/islammoja

•💞•
Zatvore se neka vrata pa se insan rastuži.
A da vidi kako će se nakon toga otvoriti put ka nečemu još boljem i ljepšem.
Manje bi tugovao.
Zaista je tako u životu.
Neće ti On jedna vrata zatvoriti,a da ti druga vrata i nove prilike ne otvori...•💞•

https://t.me/+bW3L_v1_9Js2NDc0