Pojedincima koji nas povremeno pozivaju da pripazimo na ton kada govorimo o progresivcima i globalistima savjetujemo da pogledaju odgovore istih tih progresivaca i globalista na govor američkog potpredsjednika Vancea. Kao odgovor Vanceu, politički zombi koji još uvijek igra ulogu njemačkog kancelara izjavio je da jedan dio političkog spektra treba u potpunosti isključiti iz demokratskih procesa. Drugim riječima, on se, po uzoru na retoriku svojih ideoloških kolega unazad trideset godina, u ime demokracije poziva na protudemokratski čin uklanjanja svojih neistomišljenika iz javnog života. To što ih pritom naziva radikalnom desnicom ne mijenja tu činjenicu – štoviše, svaki je dosadašnji totalitarni režim imao pogrdan naziv za one koje je želio eliminirati kako bi tobože opravdao takvo djelovanje.

Ovakvo zaoštravanje retorike eurokrata znak je njihovog straha pred sve očitijim civilizacijskim promjenama. Onima koji to ne razumiju, koji ne shvaćaju da je vrijeme "umjerenog dijaloga s drugom stranom" odavno pregaženo čizmama progresivnih dogmatika, preporučamo da ažuriraju svoje misaone okvire. Ti ljudi ne žele dijalog, a s mnogima od njih dijalog nije ni moguć iz tehničkih razloga. Naime, dijalog dolazi od riječi koje označavaju zajedničko traganje za Logosom – za smislom, za redom. Spomenuti ideolozi ne priznaju nikakav smisao koji nadilazi njih i njihove dogmatske stavove, poteze i uvjerenja.

Sukladno njihovim filozofskim začetnicima, za njih jezik nije mnogo više od jedne neprobojne mreže iza koje se ne nalazi istina, već igre moći. Zato svaki pokušaj društveno-političkog razgovora s njima otkako su preuzeli civilizacijske uzde uvijek izgleda isto – razgovor započne, ubrzo se pokaže da im nedostaje logičke koherentnosti, nakon čega slijedi pribjegavanje etiketiranju suprotne strane kao radikalne desnice, fašista, nacionalista, seksista, antivaksera i slično.

Oni već iznimno dugo ne poznaju i ne priznaju dijalog kao međuljudski fenomen. Riječ je o ljudima koji, primjerice, istodobno tvrde I. da se jedino oni brinu o pravima žena te II. da žene kao takve ne postoje, odnosno da ih je nemoguće diferencirati na spektru rodne fluidnosti. Tu nema logike, nema koherentnosti, nema Logosa ni želje za njim, stoga nema ni dijaloga. Nažalost, s njihove strane već desetljećima slušamo samo nasilje, vrijeđanje, isključivanje i općenito sustavno zlostavljanje svakoga tko odstupi od njihovog rigidnog, paradoksalnog relativističko-dogmatičnog pravovjerja. Ideologiju koja proizvodi takvo djelovanje naprosto valja pobijediti na kulturnom bojištu.

#SapereAude

Prijedlog podizanja spomenika pandemijskoj kolektivnoj psihozi u Zagrebu možemo sagledati kao novu rundu propagande, odnosno kao još jedan panični pokušaj utvrđivanja tadašnje masovne laži u umovima pojedinaca. Indikativno je što se o ovom potezu počelo govoriti u isto vrijeme kada je Trumpova administracija započela s razotkrivanjem strahotne korupcije bivše američke vlasti, čiji pipci takozvane "strane pomoći" sežu i do financiranja biolaboratorija iz kojih je, prema aktualnim informacijama, koronavirus i iscurio (više o ovome u prethodnoj objavi).

Odavno znamo i da je glavni pandemijski ideolog Anthony Fauci javno priznao kako je zloglasna mjera razmaka od 2 metra bila ništa više od političke konstrukcije, dok je bivši predsjednik Biden onima promišljenijima među nama jasno iskazao svoj strah pred onim što slijedi – pred plaćanjem danka za svoje grijehe, uključujući i one pandemijske – time što je preventivno pomilovao spomenutog Faucija.

Dok Amerika, dakle, kao svojevrsna nova utvrda antiglobalizma ide u smjeru konačnog slamanja dugogodišnjih masovnih laži i najvećih društveno-političkih korupcijskih priča u povijesti, Hrvatska još jednom pokazuje svoju progresivnu nazadnost i civilizacijsku dekontekstualiziranost time što u ovako ključnom trenutku društvenih promjena uzdiže relikt jednog nezapamćenog totalitarno nastrojenog kolektivnog ludila.

Neka se klanjaju svojim neopoganskim idolima dok još mogu. Smjena takvih načina djelovanja i takvih političara upravo je u tijeku.

#SapereAude

[Doček i odgovor ideolozima represivne tolerancije]

U ovim kaotičnim civilizacijskim vremenima fascinantno je promatrati koliko ljudi i dalje ne shvaća što se zapravo događa oko njih; koliko ih još uvijek operira unutar umnih i perceptivnih okvira koji su trebali pasti u zaborav prije desetak godina. Rasprava o dočeku rukometaša kroz arhaičnu prizmu ljevice protiv desnice, odnosno tolerantne ljevice koja ustaje protiv nazadne desnice, kojoj smo svjedočili i u komentarima na prethodni Sapere Aude proglas, samo je još jedan dokaz temeljnog nerazumijevanja kulturnih aktualnosti.

Tko još uvijek misli da je problem progresivnih struja s dočekom u tome što na njemu nastupa Thompson, taj je zapeo u 2018. godini. On je, drugim riječima, ostao u vremenu kada su progresivci još uvijek mogli koliko-toliko uspješno prodavati iluziju da je njihova ideologija ideologija tolerantnosti i univerzalne ljubavi, a ne jedan destruktivan prometejski društveni eksperiment koji svakim danom sve jasnije razotkriva svoje pravo lice.

Problem, dakako, nije u Thompsonu. Problem je u svakome tko se na bilo koji način usudi odstupiti od nametnutog jednoumlja, od pravovjerja ovog oholog i omasovljenog duha vremena. Problem je u tome što progresivna hegemonija naprosto ne podnosi neuspjeh u gušenju neposlušnih glasova. Thompson je simbol šire problematike; on mora biti uklonjen jer kulturni nasilnici tako zahtijevaju, odnosno jer u ovom nominalno pluralističkom, a zapravo progresivno totalitarnom društvu, nema mjesta za one koji odbijaju pognuti glavu.

Zamorni i već do apsurda izlizan mehanizam ad Hitlerum, kojim se od prvog trenutka nastoji ugušiti ovaj sportski uspjeh, s progresivcima za kormilom naše civilizacije mijenjao je oblike, ali njegovo dogmatično sjeme ostalo je nepromijenjeno. Neovisno o tome nazivaju li se neistomišljenici nacionalistima, teoretičarima zavjere, antivakserima ili homofobima, princip ostaje isti. Kreatorima tih epiteta nikada nije bilo do pluralizma ni do dijaloga, već prvenstveno i isključivo do apsolutne društveno-političke prevlasti. Tu su prevlast desetljećima i uživali, dovevši ovu našu civilizaciju do ruba dekadentne provalije, no njihova vladavina sada nepovratno puca, stoga u svojim novim napadima zvuče krajnje panično.

Valja se podsjetiti da govorimo o ideologiji koja je proteklih godina provodila segregaciju stanovništva nezapamćenu u modernoj demokraciji, koristeći se jezivom totalitarnom retorikom i prijetnjama o oduzimanju temeljnih prava svima koji nisu bili voljni pokoriti se korumpiranim političarima.

Govorimo o ljudima koji su podržavali i poticali sve one nakaradne pojave koje sada polako, ali sigurno izlaze na vidjelo – od potpirivanja ratova u ime financijskog profita, preko zloupotrebe strane pomoći (tzv. foreign aida) za širenje ideološkog jednoumlja po zapadu, do suludih farmakoloških i medicinskih eksperimenata, skrivenih pod plašt nekoherentnih seksualno-dekadentnih teorija kakvih se ne bi posramila samo najmračnija pseudoznanstvena razdoblja ljudske povijesti.

Takvima se možemo pravdati samo na vlastitu odgovornost, pogotovo ako to činimo u kontekstu potpuno normalne proslave jednog sportskog uspjeha. Vrijeme njihove represivne tolerancije – izraza koji su, indikativno, skovali njihovi vlastiti filozofski uzori – bliži se svom kraju. Politička korektnost bolest je koju smo napokon počeli liječiti. Nemojmo je ponovno jačati pridavanjem prevelikog značaja zavedenim ideolozima koji je očajnički pokušavaju nanovo prodati našoj već dovoljno ranjenoj civilizaciji.

#SapereAude

[O kolektivnim psihozama zapada: kako su kritičari ravnozemljaša postali sravnozemljaši]:

https://sapereaudecro.blogspot.com/2024/12/o-kolektivnim-psihozama-zapada-kako-su.html

https://www.facebook.com/share/p/1J4yzQwruZ/

Na prijateljskom portalu Dijalog.hr analizirali smo novu Thompsonovu pjesmu, smještajući je u kontekst suvremenog duha vremena – duha koji se potpuno izgubio u svojoj opsesiji tzv. "progresom".

https://dijalog.hr/kolumne/ako-ne-znas-sta-je-bilo/60321/

Udruga paradoksalnog imena "Inicijativa za ljudska prava", koja provocira hrvatske građane jugonostalgičarskom propagandom, primjer je sveprisutnog pseudomoralizirajućeg i kukavičkog skrivanja progresivističke ideologije pod kišobran tzv. "ljudskih prava".

Njihova taktika nije ništa novo - komunisti staljinističkog tipa svoje su cenzure i udare na individualne slobode u pravilu nazivali "borbom za ljudska prava". Filozof Roger Scruton taj je taktički mehanizam u našem stoljeću, stoga, prozvao prepakiravanjem socijalizma u liberalno-demokratske floskule.

Da se uistinu radi samo o parazitiranju na terminologiji neotuđivog ljudskog dostojanstva, koja je zapravo produkt kršćanskog etosa, jasno je iz činjenice da dotični režimski poslušnici nisu napisali ni slova tijekom pandemijskih godina kada se po ljudskim pravima i po demokratskim načelima gazilo kao nikada do tada u modernoj demokraciji.

Ovim putem pozivamo bilo kojeg predstavnika dotične udruge na javno argumentativno sučeljavanje sa Sapere Aude, ukoliko imaju hrabrosti stati pred kameru i pokazati raspon svog znanja. Bilo kada i bilo gdje. Ako to ne učine, neka šute zauvijek i zadrže svoje djelovanje na jeftinim provokatorskim uličarskim performansima.

#SapereAude

Suštinski problem nije u tome što je ministar zdravstva korumpiran. S vladajućom parapolitičkom tvorevinom to je gotovo svakodnevica. Suštinski problem nije ni u tome što je osim korupcije taj ministar upetljan i u masonske strukture. To može iznenaditi samo slijepe poslušnike službenih narativa. Problem prvenstveno nije čak ni u tome što je taj masonski korumpiran političar do jučer bio slavljen, propagandom totalitarnog tipa, kao nacionalni heroj.

Problem je u tome što takvo idolopoklonstvo nitko od njegovih sudionika neće preispitati i s naknadnom pameću kritizirati te se tako zaštititi od sličnih grijeha u budućnosti. Živimo u postreligijskom dobu, u kojemu nismo lišeni religije, već u kojemu svoju potisnutu čežnju za nadsvjetovno usmjeravamo u svjetovne stvari - u Državu, Struku, Znanost, Klimu. I u korumpirane, ohole, bahate i raščovječene ministre.

Sekularno moderno društvo najavilo je jedan racionalan, miran, napredan svijet, svijet oslobođen okova prošlosti i tradicije. No, umjesto najavljenog življenja bez Boga došlo je do deificiranja čovjeka. Odbacivanjem monoteizma, dakle, vratili smo se poganskom politeizmu, u kojemu je svatko svoj bog ili u kojemu svoje bogove tražimo među demonima ovoga svijeta.

Ministar zdravstva samo je jedan praktičan primjer posljedice dozvoljavanja svojoj grešnoj volji da oholo kreira svoje vrijednosti iz nule te vlastoručno uzdiže svoja pseudoduhovna utočišta. Specifičnost modernog čovjeka nije to što je skeptičan, kaže Chesterton, već to što je krajnje dogmatičan, a da toga nije svjestan.

#SapereAude

Na pitanje što mislimo pod time da je moderan čovjek "fragmentiran" odgovaramo jungovskom definicijom umne rascjepkanosti, odnosno unutarnje dezintegracije proizašle iz urušavanja čvrstih vrijednosnih načela i duhovnih smjerokaza. No, na to je pitanje još lakše odgovoriti primjerom praktičnih manifestacija tog stanja.

Jedan takav primjer prokazuje kako trenutno živimo u dobu u kojem su nam vlastodršci do prije koju godinu govorili da je opravdano baciti stotine milijuna ljudi u apsolutno siromaštvo i uništiti nebrojene sudbine kako bi se spasio "i jedan ljudski život". Štoviše, da je svatko tko kritizira sumanutu vlast i njezine takve manipulacije "bakoubojica".

Danas su pak isti ti ljudi spremni dovesti živote pojedinaca iz cijelog svijeta u rizik nuklearne katastrofe jer to odgovara interesima pojedinih grupacija moćnika.

Tiha se većina pritom poslušno njiše u smjeru u kojem ih nosa ovaj podivljali duh vremena, prihvaćajući čas jedan, čas drugi međusobno kontradiktorni narativ.

Volimo se dičiti svojom navodnom naprednošću i rugati se rigidnosti naših predaka, no naši su preci, usprkos svojim grijesima, barem imali neku nepokolebljivu bazu načela kojoj su se mogli utjecati u trenucima nesigurnosti.

Mi smo danas pak, kao vrli prosvjetiteljski naprednjaci, u stanju prihvatiti i najluđu, najubotijitiju, najdemonskiju teoriju, samo ako nam se predstavi kao da je proizašla iz usta "stručnjaka".

Nadajmo se da nas naša duhovna i umna rascjepkanost neće koštati i više od ovog totalnog kolapsa smisla kojem trenutno svjedočimo.

Više o ovome u jednom od naših sljedećih tekstova.

#SapereAude

Čini se kako je demoliranje hrvatske države došlo do svoje kulminacije u obliku eksplicitne zamjene stanovništva, koja formalno nije započela danas, već prije davnih desetak godina. Migrantska priča na zapadu nije mnogo više od trgovine ljudima i ljudskim životima, te restrukturiranja jedne civilizacije, zbog interesa raznih centara moći.

Naše će doba biti pamćeno kao doba masovnih psihoza, doba duhovne pustoši, vrijednosne ispražnjenosti i generalne umne pogubljenosti. Trenutno živimo pod društvenim vodstvom koje će buduće povijesne knjige neminovno nazivati ubojicama zapadne civilizacije.

Kako je došlo do takvog masovnog civilizacijskog (samo)ubilačkog pohoda jasno je samo onima koji nisu upali ni u jednu od psihoza današnjice. A takvih nema puno.

Neka ovo naše doba bude što kraće, kako bi buduće generacije mogle spasiti barem nešto od onoga što smo mi u svojoj demonskoj oholosti i moralnoj izopačenosti demolirali.

#SapereAude