PRAVEDNOST ČAK I PREMA NAJGORIMA

Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, poslao je Abdullaha ibn Revahu da stanovnicima Hajbera, jevrejima, procijeni urod palmi i ostalih plodova na koji trebaju dai porez, pa su oni htjeli da ga podmite da napravi manju procjenu, a on je kazao:

”Tako mi Allaha, ja vam dolazim od meni najdražeg čovjeka, a vi ste mi najmrži ljudi jer ste ubijali Allahove poslanike, ali me ljubav prema Poslaniku, alejhi selam, i mržnja prema vama neće navesti da budem nepravedan.” Tada su njihove vođe rekle: ”Na ovome opstoje nebesa i Zemlja.” (Ebu Davud)

"Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – a Allah, doista, sve čuje i vidi." (En-Nisa’, 58)

https://t.me/islamskistudiotaqwa1

DŽUMANSKA HUTBA: "Od nas se traži tewhid!" (Muhammed Džerrah) 👇👇👇👇👇👇

Prenosi ibn Abbas, radijAllahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, salallahu alejhi we sellem:

"Ko olakša svome bratu muslimanu njegovu teškoću i na tom putu uloži trud, to mu je bolje nego da provede u i'tikafu deset godina!"

(Taberani, Bejheki, Hakim)

https://t.me/islamskistudiotaqwa1

UKLANJANJE ZLA (Ibn Kajjim)

Rekao je imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah:

„Uklanjanje zla (zabranjenih stvari) ima četiri situacije:

Prva: da se određeno zlo ukloni, a na njegovo mjesto dođe suprotno tome (tj. dobro djelo).

Druga: da se umanji zlo, pa makar se i ne uklonilo u potpunosti.

Treća: da se ukloni zlo, ali je na njegovom mjestu došlo isto (u rangu i jačini) zlo poput prvog.

I četvrta: da se ukloni zlo, ali je nakon njega nastalo još veće zlo.

Prve dvije situacije su šerijatski propisne, dok je treća situacija pitanje idžtihada (tj. stvar razmatranja), a što se tiče četvrte ona je zabranjena. Pa kada ugledaš griješnike i fasike kako se zabavljaju i igraju šah, tvoje negiranje njima to što čine neće biti od fikha i basireta osim ako ih budeš sa toga prenio na ono što je draže Allahu i Njegovu Poslaniku, poput gađanja strijelama, utrkivanja jahalicama i tome slično.

Također, kada naiđeš na fasike koji su se okupili oko neke igre i zabave, ili slušanja pjesme i muzike, pa ako ih sa toga skineš i dovedeš u pokornost Allahu, onda si postupio ispravo, jer je to cilj. U suprotnom da ih ostaviš na tome je bolje nego li da ih od toga odvratiš na nešto što je veće i žešće od tih grijaha koje su prethodno činili, jer su ih dotični grijesi odvraćali od onoga što je veće i kobnije od istih.

Isti je slučaj i sa čovjekom koji se bavi knjigama o cinizmu i bestidnosti, pa se ti bojiš da od njih ne pređe na ono što je gore od istih, a to su knjige o novotarijama, zabludama, sihiru isl.; onda ga bolje ostavi i te njegove prvobitne knjige. Dakle ovo poglavlje je vrlo široko.

Jedne prilike sam čuo šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah, da je kazao:

„Ja i par mojih drugova smo jedne prilike prolazili pored nekih vojnika od Tatara dok su oni pili rakiju, te ih neko od mojih drugova ukori zbog toga. Pa sam ja isto tako ukorio dotičnog i rekao mu: doista, Uzvišeni Allah je zabranio alkohol jer on odvraća od spominjanja Allaha i namaza, dok ove (koje ti koriš) alkohol upravo odvraća od bespravnog ubijanja muslimana, obeščašćenja njihovih porodica, i otimanja njihovih imetaka; zato ih ostavi!“

Izvor: I'alamul-muvekki'in (3/12)

Da li vam je poznat odgovor? Pa zato što su ashabi slušali Kur'an sa dušom koja se razlikuje od naše, i sa nijetom koji se razlikuje od našeg nijeta. Primjer njih je bio poput primjera vojnika koji očekuje naredbe koje će odmah izvršiti, iz ljubavi, straha i nade. Dobro su razumjeli i sprovodili u djelo govor Allaha: “Ni vjernik ni vjernica nemaju pravo izbora, nakon što Allah i Njegov Poslanik presude u tome.” Tako da opcija biranja između pokornosti i griješenja kod njih nije postojala.

Oni su se prema ajetima odnosili kao prema svjetlu koje ih upućuje u tminama, njihove duše su iščekivale Allahov govor, poput žedne zemlje koja iščekuje kišu, koja će upiti a zatim dati najljepše plodove, sav njihov trud je bio fokusiran na to: “Kako ćemo sprovesti Allahovu naredbu, a da Allah s tim bude zadovoljan.” Lijepa duša poput ove, kada do nje dopre objava srce se uzbudi, glas se od straha oduzme i oči zasuze.

Ali šta je sa nama? Budimo iskreni! Mnogi od nas uče Kur'an a duša nam je lijena, koja se želi otrgnuti (otarasiti) naređenja, i da prolaznom užitku da prednost. Kada naiđe na ajet naredbe ili zabrane i u suprotnosti je sa njegovim strastima, onda sakuplja vojsku opravdanja, ne bi li izbjegla da to izvrši, pa kaže: možda se ovaj ajet ne treba bukvalno shvatati, možda po ovom pitanju postoji nekakvo razilaženje, naše vrijeme je malo drugačije, neću izvršiti ovo, ali je Allah Milostiv i Onaj koji oprašta… i tako redom!

Postoji glas koji dolazi iz dubine i kori dušu i kaže joj: “Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozivaju onome što vas oživljava”, ali se opet kolebamo, osjećamo da griješimo, zatim se pravimo da ne čujemo ovo dozivanje i nastavljamo sa čitanjem, i nakon ovoga očekujemo da Kur'an utiče na nas kao što je uticao na ashabe?!

Ako si od onih koji žele da Kur'an utiče na tebe kao što je bio slučaj sa ashabima onda moraš donijeti hrabru odluku… a to je da nećeš birati između pokornosti Allahu i nepokornosti, naprotiv pokornost treba biti tvoja jedina opcija. Ovo je teška odluka, ali je ona ustvari lahka ako se budeš pouzdao u Allahovu milostu i Njegovu mudrost, On ti ne naređuje osim ono što je korisno za tebe, i ono što je lakše i blaže za tebe i na dunjaluku i na ahiretu.

Koji od Islama imaju samo imena, dok u ummetu desetine miliona muslimana gladuje, robija, pati se...

Dobročinstvo je u Islamu naređeno, također i sadaka, i to su veliki ibadeti, ali se samo pitamo šta spriječava ljude da ih čine NA ISPRAVAN NAČIN? Zašto prljati ibadete haramima?

„A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!“ (en Nisa, 60)

Što se tiče tvrdnje da je u tome veća korist od štete...
Ovo samo pokazuje poniženje i neznanje u kome se mnogi nalaze, nesvjesni toga. Zašto bi muslimani i pomišljali piti vodu koja je manje ili više zagađena ako imaju savršeno čistu i ispravnu na raspolaganju? Zar nam nisu dovoljni Allahovi poslanici kao najbolji primjeri u svakom pogledu, pa i u dobročinstvu i sadaki? Zar nam nisu pravi uzori pravedne halife i ostali ashabi, koji su bili iskreni pomagači Allahovog Poslanika i dosljedni praktičari Kur'ana i sunneta?

Na kraju, podsjetimo se da u Allahovoj vjeri postoje dva uslova koja djelo mora ispuniti da bi bilo primljeno kod Uzvišenog Allaha.

1. Iskren nijjet Uzvišenom Allahu: Tim se podrazumijeva da rob želi svojim cjelokupnim govorom i djelima, bila javna ili tajna, samo lice Uzvišenog Allaha, bez da u tome ima udjela iko drugi.

2. Usklađenost sa Šerijatom, s kojim nam je Uzvišeni Allah jedino naredio da mu robujemo, a to se postiže slijedeći Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov salavat i selam, u onome s čim je došao.

Što se prvog šarta tiče, u srca ljudi ne možemo i ne želimo ulaziti, međutim, gdje je ovdje ispravnost i slijeđenje Allahovog Poslanika, uz toliko spomenutih jasnih i javnih harama? Zar neko želi da njegov djela propadnu slijedeći zabludnike i griješnike?

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede ono što nije od nje, to mu se odbija.“ (Buharija, 4273)

U predanju kod imama Muslima stoji: „Ko učini djelo koje nije od naše vjere, ono mu se odbija.“ (Muslim, 1718.)

Hafiz Ibn Redžeb, rahimehullahu te‘ala, rekao je:

„Ovaj hadis je jedna velika osnova islama, veliki temelj islama. Svako djelo koje nije propisano od Allaha i Njegovog Poslanika, vraća se onome koji ga je učinio.“

Srca muslimana se smiruju slijeđenjem i postupanjem po Kur'anu i sunnetu, uz halal, a ne uz fesad i nepokornost Allahu, makar oni bili pomiješani sa dobrim djelima.

Allaha molimo za uputu sebi i drugima.

https://t.me/islamskistudiotaqwa1

DA LI SE SRCA SMIRUJU UZ GAJSOVU DA'VU?

Na početku, postavimo sebi nekoliko jednostavnih pitanja, za čiji odgovor ne treba imati puno znanja, na primjer:

– je li dozvoljeno pljačkati ili dilovati drogu da bi se nahranili siromašni?
– Je li dozvoljeno uzimati kamatu da bi se pravile džamije?
– Je li dozvoljeno ići u javne kuće, diskoteke, na žurke i koncerte zarad da've?
– Je li dozvoljeno unajmiti muzički orkestar i njime obilaziti sela i gradove i tako činiti davu i dobročinstvo?
– Je li dozvoljeno muslimankama da se otkriju da bi njihova pojava lakše prošla kod ljudi i tako ih približile Islamu?

Sve ova pitanja su ustvari jedno, a to je - da li je u Islamu dozvoljeno činiti dobročinstvo i pozivati u vjeru putem onoga što Allah mrzi i što je učinio zabranjenim?

Ubjeđeni smo da će svaki musliman i muslimanka reći NE, to nije dozvoljeno.

Obratimo pažnju sada na sljedeći primjer, globalni fenomen nazvan MOJE SRCE SE SMIRILO. Radi se o humanitarnom projektu gdje ekipa ljudi iz UAE obilazi siromašne širom arapskog svijeta i pomaže im. Ovo zaista zvuči divno, i ogroman broj ljudi prati spomenuti serijal, dijeli ga i hvali, preporučuju ga drugima. Prepričavaju se dirljive scene i emotivni trenuci. Međutim, je li to sve? Nije. Naprotiv, spomenuti serijal je tipični primjer miješanja istine i zablude, na šta nas je Allah upozorio u Kur'anu:

„I ne miješajte istinu s neistinom, tajeći istinu iako vi znate.“ (el Bekare, 42)

Ne smijemo miješati istinu sa neistinom, a to znamo. Ili se pravimo gluvi i slijepi? Ima li ikoga da je pogledao jednu epizodu ovog serijala da nije vidio nešto od sljedećeg:

- Video klipovi su preplavljeni muzikom, koja je u Islamu strogo zabranjena
- Miješanje muškaraca i žena je konstantno, što je u Islamu strogo zabranjeno
- Prikazivanje otkrivenih žena i djevojaka je konstantno, što je u Islamu strogo zabranjeno
- Dotični „Gajs“ dobročinstvo počinje dovom a završava priređivanjem ceremonija gdje mještani (muškarci i žene) sela i mjesta (koja oni pomažu) zajedno pjevaju i plešu uz svirku intrumenata, djeci dovode mađioničare, bestidnost i grijeh na tim priredbama je tipični džahilijet, a sve je to u Islamu strogo zabranjeno
- Neislamski džahilijetski običaji ustaljeni kod naroda, umjesto da se ispravljaju i kritikuju, poštuju se i uzdižu, pomažu i finansiraju, što je u Islamu strogo zabranjeno
- U serijalu se često hvale tagutski vladari sa kojima producenti sarađuju, posebno tagut emirata kojem se često zahvaljuju i čije ime mnogo hvale...

I mnogi drugi javni grijesi koji se u ovom serijalu ispoljavaju...

Pa ako nešto sadrži toliko jasnih harama koje ne vide samo slijepci i ne čuju samo gluvi, onda kako musliman može to smatrati dozvoljenim, lijepim, pohvalnim, i to promovisati? Zato što u tome ima nekog dobra? Zar i u kocki i alkoholu nema nema nekog dobra? Ima, i to Kur'an potvrđuje:

„Pitaju te o vinu i kocki! Reci: "U njima je veliki grijeh, a i koristi ljudima.“ (el Bakare, 219)

Da li je dobro koje je u njima učinilo alkohol i kocku dozvoljenim? NIJE. Rekao je Uzvišeni Allah:

“O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje zaista su odvratne stvari, šejtanova djelo; zato se toga klonite da bi postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (El-Maida, 90, 91)

Da, to je pitanje za muslimane danas. Hoćemo li se okaniti onoga čime Allah nije zadovoljan, čime nas je šejtan obmanuo i lijepim nam ga predstavio.

Mnogo govore za spomenuti serijal i mnoge slične stvari: „ima u tome harama, ali i mnogo dobra, smatramo da je dobro veće.“

Subhanallah, zar nije licemjerno da kritikujemo neke ljude zbog mevluda i novotarija a onda širiti ovakvu propagandu koja u sebi sadrži mnogo gore stvari? Jasno se da primjetiti uticaj ovakvih „uzora“ na obične muslimane koji su krenuli, poput Gajsa, po fejsbuku i tik toku, dijeleći pred kamerama namirnice i novac i neklanjačima, pijanicama, psovačima vjerskih propisa...

"Iman se nalazi u pet utvrda:

- čvrstom ubjeđenju
- iskrenosti
- obavljanju farzova
- obavljanju sunneta
- obavljanju mustehaba."

Ibn Kajjim el Dževzijje