Ibn Hibban je rekao:

"Nužno je da razuman čovjek svoju dušu navikne da oprašta ljudima i da napusti vraćanje zlom na zlo. Ovo je zato što nema ništa šta će ućutkati zlo bolje nego dobar tretman i milosrđe i jer nema šta će podstaći zlo više nego vraćanje zlim na zlo... Ko god žudi za obilnom nagradom, želi da dobije naklonost i lijep spomen, neka iskusi gorčinu suprotstavljanja svojim niskim strastima i okretanje ka putu koji smo istakli; spajanjem odnosa kada su prekinuti, davanjem usred spriječavanja, ilmom usred džehla i oprostom usred zuluma. Ovo su najveći edebi i postupci bogobojaznih."

Rekao je šejh, 'allama Hamud bin Uqla eš-Šuajbi, Allah mu se smilovao:

"Ko kaže da ne postoji nevjerstvo koje izvodi iz vjere osim nevjerstva u ubjeđenju na ovakvoga se onda u potpunosti odnosi pravac murdžija.

Na primjer ko Šerijat baci iza svojih leđa i sudi po zakonima mi bismo takvome presudili nevjerstvom zbog samog djela a što se tiče toga šta se nalazi u njihovim srcima - tj. onih koji sude po zakonima - mi o tome nemamo znanja niti to ima veze."

(Komentar Tahavijske akide, 212)

#tekfir #kufr #irdža #murdžije

VELIKI PREDZNACI SUDNJEG DANA DEŠAVAĆE SE BRZO, JEDAN ZA DRUGIM

Allahov Poslanikﷺ je rekao: “Dolaziće predznaci jedan za drugim kao biseri nanizani.” (Taberani)

Allahov Poslanik ﷺ je rekao:

“Predznaci su biseri nanizani na koncu, kad konac pukne rasture se jedan za drugim.” (Ahmed)

POHVALNA SRDŽBA

Od slijeđenja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi wesellem, jeste da svoju srdžbu učinimo isključivo radi Allaha i to kada se naruše Allahove zabrane. Ovo je pohvalna srdžba.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se rasrdio kada je čuo za imama koji je rastjerao ljude od namaza dugim učenjem na namazu.

Rasrdio se kada je u Aišinoj sobi ugledao zastor sa slikama živih bića koje imaju dušu.

Rasrdio se kada mu se obratio Usama, radijallahu anhu, povodom žene iz Mahzuma koja je krala. Rekao je: “Zar hoćeš da posreduješ u deliktu koji je Allah propisao!?” Srdio se kad god bi bio upitan o stvarima koje je prezirao.

Srdžba Resulullaha, sallallahu alejhi we sellem, je bila radi Allaha i u ime Allaha.

BOLEST KAO BLAGODAT

Da, bolest može biti blagodat za vjernika. I ukoliko bismo istinski shvatili tu blagodat, razumjeli bismo dovu Ubejja ibn Ka’ba nakon što mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, objasnio značenje bolesti što nas pogađaju. Molio je Ubejj Allaha da mu bol nikada ne prestaje ali da ga ne spriječava da obavi umru, hadž, borbu na Allahovom putu i namaze u džematu. Kasnije, kad god bi mu prijatelji dotakli kožu, osjetili bi temperaturu koja ga je mučila do smrti.

I sam Resulullah, sallallahu alejhi we sellem, često bolovao teške bolesti od koje je gorio u groznici i rashlađivao se hladnom vodom. Držao se za slabine od bolova. Znao je Allahov Miljenik po petnaest dana ni oka ne sklopiti od bolova i groznice ali nikada nije htio uputiti dovu Allahu da mu olakša već je rekao: „Nama poslanicima uvećavaju se bolovi kako bi nam bilo oprošteno.“

Ako je tako trpio Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, koji je bio najzaslužniji da bude pošteđen bolova i iskušenja, kako onda mi, veliki griješnici, možemo da se žalimo zbog bolesti i bolova kada znamo da nam Allah grijehe prašta za sve od uboda trna pa nadalje.

Enes prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Kada se čovjek razboli tri dana, izaći će iz grijeha kao onda kada je rođen." Takođe je rekao: “Bolesnikova se dova ne odbija sve dok ne ozdravi.“

Zamislimo samo kako je nas Gospodar milostiv prema nama. Mi uporno grijesimo ali On nam opet daje dvije velike blagodati kroz bolest: oprost grijeha i udovoljavanje dova.

Abdullah ibn Omer prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Ako je čovjek na pravoj stazi ibadeta, pa se razboli, meleku zaduženom za njega se kaže: ‘Piši dobra djela koja je čovjek činio dok je bio zdrav sve dok ga ne oslobodim poput odvezane deve ili dok ga ne uzmem Sebi.“

Allahu Ekber! Hvala Allahu čijom se blagodati upotpunjuju dobra djela!

Svaki musliman osjeća veliku radost zbog pada bilo kojeg taguta, čak i ako tu promjenu predvodi drugi tagut.

Ibn Kethīr kaže da se Allah nekada obračunava sa tiranima na način što dozvoli da jedni od njih dominiraju drugima, time im nanoseći međusobnu propast i sveteći im se kroz međusobno uništavanje, što je njihova "nagrada" za nepravdu i zločine koje su počinili.

Ova radost je posebno naglašena kada svjedočimo oslobađanju nevinih muslimanskih zatvorenika, posebno naših sestara, i vraćanju prava ljudima uključujući njihove domove, imetke i gradove.
Međutim, naša potpuna radost biće samo onda kada bude uspostavljen čisti Allahov šerijat u potpunosti na svim teritorijama.

Povlačenje neprijatelja iz gradova i pad taguta se ne smatra šerijatskim oslobođenjem sve dok se u zemlji ne bude vladalo Allahovim zakonom a sekularni zakoni koji su stajali na putu uspostave božanskog zakona, budu eliminisani.

Zamjena zarđalog taguta ispoliranim tagutom koji ne uspostavlja čisti šerijat ne može se smatrati "oslobođenjem" niti "slobodom."

Naprotiv, to je samo ponavljanje nepravde i nastavak tagutijeta.

Oslobađanje teritorija u ime "slobode" može voditi nekim prolaznim dunjalučkim interesima, dok je oslobađanje zemalja da bi se nakon toga na njima uspostavio šeriat istinski cilj koji donosi džennet prostraniji nego nebesa i zemlja.

Danas, mi izražavamo svoju zahvalnost Allahu što nam je dozvolio da svjedočimo padu jednog od najokrutnijih tirana našeg doba. I mi dovimo da Allah uspuni naša srca radošću gledajući pad i ostalih taguta, omogućujući nam da živimo pod okriljem tewhida u tim zemljama, pod vođstvom iskrenim vjernika muwehida.
___

Ahmed Musa Džibril
Jmd. II 6, 1446 AH

https://t.me/ahmed_musa_jibril_bosnian

"Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i Kur'an u namazu u zoru uči, jer učenju Kur'ana u namazu u zoru mnogi prisustvuju." (el Isra', 78)

Riječi: i “namaz u zoru", označavaju sabah namaz. Tevatur-predanjem su precizirana namaska vremena koja su muslimani s generacije na generaciju prenosili, kao što je izneseno u  djelima o tome, i neka je Allahu hvala:"jer namazu u zoru   mnogi prisustvuju." Buharija bilježi od Ebu-Hurejre, da je Resulullah, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
"Namaz obavljen u džematu vrijedniji je od pojedinačnog za 25 stepeni, a meleki noći i meleki dana prisustvuju sabah namazu." Ebu-Hurejre, kaže: "Učite, ako hoćete: "i namaz u zoru jer namazu u zoru mnogi prisustvuju.” 

U Sahihu Buharije i Muslima navodi se od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Smjenjuju se kod vas meleki noći i meleki dana i sastaju se na sabahu i na ikindiji namazu, a onda se uzdižu od vas, pa ih pita njihov Gospodar - a On zna sve o vama : 'Kako ste ostavili Moje robove?' Odgovorit će: 'Došli smo im a oni su klanjali i napustili smo ih a oni su klanjali.'

(Tefsir Ibn Kethir)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao:

"Gospodaru, utječem Ti se od srca koje se ne boji, od dove koja se ne prima, od nezasite duše i od znanja koje ne koristi."

(Tirmizi, 3482; Nesai, 5538; Ahmed, 6561)

"Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvataju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori- oni su baš nemarni." (Al A'raf, 179)

INSAN NIJJJETI JEDNO, ALI ALLAH NEKAD ŽELI DRUGO

Historičari bilježe da je imam En-Nesai krenuo iz Egipta u pravcu Hidžaza radi obavljanja hadždža. U Damasku je bio izložen napadu i fizičkom maltretiranju tako da je bio u stanju samrti. Grupa ljudi ga je u takvom stanju ponijela ka Mekki da ga tamo ukopaju ali je preselio na Ahiret u Palestini u ponedjeljak, 13. sefera, 303. h.g.