SEDAM STOMAKA

Uzvišeni Allah kaže:

"A oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo će prebivalište vatra biti!" (Muhammed, 12)

Buhari i Muslim bilježe od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Vjernik hranom puni jedan stomak, a nevjernik sedam."

Ibn Hadžer, rahimehullah, je rekao:

„Značenje hadisa jeste da vjernik nastoji što manje konzumirati hranu kako to ne bi odvratilo od ibadeta, dok nevjernik postupa suprotno tome, jer on slijedi svoje strasti ne bojeći se da će upasti u grijeh, a kada bi smanjio konzumiranje hrane, to ne bi bilo iz skromnosti i zuhda, nego pazeći na organizam i tjelesno zdravlje. Dakle, iz svoje velike pohlepe i želje za dunjalukom, on kao da puni sedam stomaka, dok vjernik puni samo jedan. Ovim primjerom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na vjernika i njegov asketski odnos prema ovom dunjaluku i na pohlepu nevjernika i njegovu težnju za dunjalukom.“ (Fethul-Bari šerhu Sahihil-Buhari, 9/538-539)

Imam Nevevi, rahimehullah, ukazuje na još jednu pouku koja se izvlači iz ovog hadisa, pa kaže:

"Pojedini smatraju da se tih sedam stomaka odnosi na sedam osobina: pohlepa, proždrljivost, polaganje velike nade, sebičnost, loš moral, zavist i gojaznost." (šerh sahih Muslim)

Ibn Kajjim, rahimehullah, kazao je:

"To je sve ono što prelazi granicu, kao što je pretjerivanje u dozvoljenim stvarima i prekomjerno konzumiranje hrane, jer ono ibadete čini teškim, zato što je sav posvećen nabavci hrane i ostvarenju tog cilja, pa kada to postigne, onda se posveti uživanju u hrani, otvarajući na taj način vrata strastima i njihovoj dominaciji, kao i šejtanovim došaptavanjima, a šejtan je čovjeku blizu poput krvi u venama. Post umanjuje šejtanovo manipulisanje i dominaciju, dok proždrljivost šejtanu otvara vrata djelovanja. Onaj ko bude pretjerano konzumirao hranu, prekomjerno će i piće konzumirati, i zbog toga će mnogo spavati, pa mnogo toga i izgubiti." (Medaridž-Salikin)

"Duša vjernika je vezana za njegov dug dok se ne isplati."
(Hadis bilježi Tirmizi, 1078)

Ovaj hadis naglašava važnost vraćanja duga i ukazuje na to da dug može biti prepreka čovjekovom stanju nakon smrti dok se ne podmiri. Islam snažno podstiče vjernike da budu odgovorni u vraćanju duga i da ne uzimaju dugove olako.

OPORUKA ALIJE IBN EBI TALIBA, RADIJALLAHU ANHU

Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, na samrti je ostavio sljedeći vasijet:

"U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Oporučujem da svjedočite da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je poslao sa Uputom i vjerom istine da je uzdigne iznad svih drugih vjera makar ne bilo po volji mušricima. Zatim, moj namaz, moji obredi, moj život i moja smrt posvećeni su Allahu, Gospodaru svjetova, to mi je naređeno i ja sam musliman. Zatim, oporučujem tebi, Hasane, i svoj svojoj djeci i porodici da se bojite Allaha, vašeg Gospodara, i da ne umirete drugačije osim kao muslimani, i da se svi čvrsto držite Allahovog užeta, i da se ne razjedinjujete. Zaista sam čuo Ebu Kasima, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: „Izmirivanje zavađenih vrednije je od dobrovoljnih namaza i posta.“ Pogledajte na svoju rodbinu i održavajte rodbinske veze pa vam Allah olakšati polaganje računa. Allaha, Allaha se bojte po pitanju jetima! Nemojte dozvoliti da pored vas gladuju i budu zapostavljeni. Allaha, Allaha se bojte po pitanju svojih komšija, zaista je vaš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, toliko oporučivao dobročinstvo prema komšijama da smo pomislili da će dati pravo komšiji na dio nasljedstva komšije. Allaha, Allaha se bojte po neka vas ne preteknu drugi u primjeni njegovih propisa. pitanju Kur'ana Allaha, Allaha se bojte po pitanju namaza jer je to stub vaše vjere. Allaha, Allaha se bojte po pitanju Bejtullaha i posjećujte ga dok ste živi, a ako nemarite, izgubit ćete dostojanstvo. Allaha, Allaha se bojte po pitanju džihada i borite se životima svojim i imecima svojim. Allaha, Allaha se bojte u pogledu zekata i imajte na umu da davanje zekata gasi srdžbu Gospodara. Allaha, Allaha se bojte u pogledu onih koje posjedujete. Vodite računa o namazu, ne bojte se Allaha radi ničijeg prijekora, to će vas sačuvati od onih koji vam žele zlo. Ljudima govorite lijepe riječi kao što vam je Allah naredio, ne zapostavljate pozivanje na dobro i odvraćanje od zla kako vlast nad vama ne bi preuzeli oni koji su najgori pa ćete Allaha moliti, ali vam neće uslišati; zbližavajte se i darivajte se, nemojte se međusobno svađati ni prekidati međusobne odnose niti se razjedinjavati. Pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se pomagati u grijehu i neprijateljstvu, i bojte se Allaha, zaista Allah žestoko kažnjava. Allah neka vas čuva, ehlul-bejte, i vodite računa o svom Vjerovjesniku. Ostavljam vas Allahu i neka je na vas selam i milost Allahova." Nakon toga izgovorio je kelimei-šehadet i ispustio dušu. Bilo je to u ramazanu 40. h. g. 2770.

(biografija Alije ibn ebi Taliba, Ali Salabi)

Ibn Kajjim el Dževzijje prenosi da bi on i ostali tragaoci za znanjem, u trenutcima poteškoća i iskušenja, išli svom šejhu Ibn Tejmijji koji bi ih svojim govorom i savjetima oraspoložio, podsjetio na nagradu onima koji su iskušani, upozoravajući ih da moraju biti strpljivi i ustrajni u imanu. Ono što je u svemu tome zapanjujuće jeste činjenica da je njihov šejh Ibn Tejmijje tada bio u tamnici u Damasku.

Subhanallah, kakav jeqin posjeduje čovjek koji ima optimizma i imana da savjetuje i bodri one koji su na slobodi, dok je on sam u zatvoru. Neka se Allah smiluje šejhul Islamu.

https://t.me/islamskistudiotaqwa1

وَإِذَا مَسَّ ٱلۡإِنسَٰنَ ٱلضُّرُّ دَعَانَا لِجَنۢبِهِۦٓ أَوۡ قَاعِدًا أَوۡ قَآئِمٗا فَلَمَّا كَشَفۡنَا عَنۡهُ ضُرَّهُۥ مَرَّ كَأَن لَّمۡ يَدۡعُنَآ إِلَىٰ ضُرّٖ مَّسَّهُۥۚ كَذَٰلِكَ زُيِّنَ لِلۡمُسۡرِفِينَ مَا كَانُواْ يَعۡمَلُونَ

"Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je zadesila. Tako je onima koji pretjeruju uljepšano ono što radiše." (Kur'an, Junus, 12)

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem:

"Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, oni (bogobojazni) pokazuju užitak pri nastupu nevolje kao što vi pokazujete užitak u vremenu lahkoće." (Ibn Madže)

"Kada im vlast dadnemo" (džumanska hutba)

Ibn Hibban je rekao:

"Nužno je da razuman čovjek svoju dušu navikne da oprašta ljudima i da napusti vraćanje zlom na zlo. Ovo je zato što nema ništa šta će ućutkati zlo bolje nego dobar tretman i milosrđe i jer nema šta će podstaći zlo više nego vraćanje zlim na zlo... Ko god žudi za obilnom nagradom, želi da dobije naklonost i lijep spomen, neka iskusi gorčinu suprotstavljanja svojim niskim strastima i okretanje ka putu koji smo istakli; spajanjem odnosa kada su prekinuti, davanjem usred spriječavanja, ilmom usred džehla i oprostom usred zuluma. Ovo su najveći edebi i postupci bogobojaznih."