"Ne dozvoli da neznanje drugih o tebi nadvlada tvoje znanje o sebi."

Alija ibn Ebi Talib

Za sve sam se svoje izgovorene misli sa posljednjim slovom uvijek pokajao. Razgovarajući sa onima koje neizmjerno volim, gledajući njihove osmijehe i suze, naučio sam da ljudska potreba za iskrenošću zbližava samo kada su to istine koje su uši željele da čuju. Svaka druga istina je korov i korozija, uvlači se u najdublje pore povjerenja i polahko jede čovjeka iznutra. I stvara u našim glavama scenarij sive budućnosti i straha postojanja...Jer jezik je pogan i suviše žuri. U potrazi za shvatanjem sije teško sjeme i čak i kada ima najljepši nijet, zapetlja se u konce vlastitoga straha. A ništa čovjeka na ovome svijetu ne može uplašiti kao on sam sebe i ništa ga drugo ne sklanja od ljudi koliko ga sklone izgovorene riječi. Pa se stoga učim vještini tišine i hvatanju pod prstima slova papira. I jedino ne zažalim izgovorene riječi na tkanini sedžde mog sagovornika u čijim su rukama sve moje riječi i sve što mi je ostalo od pripadanja.

Preuzeto

Imam Šafija, rahimehullah, je rekao:

"Nikada ljudi nisu vidjeli nekoga ili nešto bolje(g) od sebe, a da nisu pustili svoje jezike po njemu."

(Hiljetul-evlija, 9/117.)

"**Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike"

(En- Nisa, 141).**

Ovaj je ajet jasan: vjernici su ti koji griješe i rade ono što je protivno vjerovanju dajući tako nevjernicima priliku da ih unište, shodno tome koliko griješe. Oni su ti koji uzrokuju sebi nevolje, kao što su jednog dana bili uzrok što su ih nevjernici pobijedili kad nisu poslušali Poslanika. Allah, neka je hvaljen, neće dati šejtanu vlast nad čovjekom sve dok mu se sam čovjek ne pokori i ne počne činiti širk. Tad će Allah šejtanu dati vlast i pobjedu nad njim. Zato, koga zadesi kakvo dobro, neka zahvaljuje Uzvišenom Allahu, a koga zadesi nešto drugo, neka prekorava samo sebe.

Ibn Qajjim /"Šejtanove zamke" 📚

"Kome su dokazi kratki, jezik je dug"
Arapska poslovica

Rekao je imam ibn-Qajjim rahimehullahi tebareke ve te'ala:

Zaista je (lijepa) riječ koju čovjek uputi svom bratu muslimanu od korisnih hedija (poklona)!

【 الرسالة التبوكية ( ٧٤/١ ) 】

Rekao je imam Šafija rahimehullah:

Izbjegavanjem grijeha i ostavljanjem onoga što te se ne tiče, prosvjetliće ti se srce!

[ سير أعلام النبلاء ١٠/ ٩٨]

“Sjedio sam sa oženjenim koji se
prisjećao dana kada je kao momak slobodan kao ptica i bez obaveza bio.
Sjedio sam sa mladićem koji mi je sa žarom pričao koliku ima želju da se oženi i kako su oženjeni sretni ljudi.

Sjedio sam sa bogatim koji mi se žalio kako je od dunjaluka umoran i kako bi volio da živi jednostavnim životom.
Sjedio sam sa siromahom koji je maštao kako da se obogati.

Zastao sam sa školovanim čovjekom koji se žalio na znanje kako ga svako posjeduje u vremenu neznanja.
Zastao sam sa neškolovanim koji je žalio zašto školu nije učio.

Pričao sam sa starcem koji se sa tugom u očima prisjećao djetinjstva i kako bi volio da se u njega vrati.
Pričao sam sa djetetom koje je jedva čekalo da odraste.

A onda sam svojoj duši sve ovo ispričao kako svi žale za onim što nemaju, a ona mi je odgovorila: “Svi su oni sretni, samo nisu zadovoljni sa onim što im je Allah dao.”

#preuzeto

"Razmišljao sam o većini onih koji su zalutali u ovom vremenu i vidio sam kako bespravno vrijeđaju ljude i ne čuvaju svoje jezike od onoga što ih se ne tiče."

šejh Sulejman el-Ulvan