Ibn Redžeb el-Hanbeli:

"Allahu dragi, čudnog li stanja! Da se pojavi neka osoba i da ustvrdi da posjeduje znanje iz neke dunjalučke oblasti (za pokretanje nekog proizvodnog pogona), a ljudi je ne poznaju, niti primjećuju da posjeduje znanje i sposobnost, zasigurno bi je utjerivali u laž, ne bi joj povjerili svoj novac da ga iskoristi za pokretanje nekog proizvodnog pogona, pa kako da se postupi s onim koji tvrdi da poznaje ono s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a nije viđen da zapisuje Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, znanje, niti da sjedi s njegovim nosiocima, niti ga izučava kod njih!"

(El-Hikemul-džedireti bil-izaa)

Ne udovoljavaj svojoj duši

*Rekao je Abdullah el-Ermeni, rahimehullah:

„Putujući jednom prilikom sam naišao na sveštenika u njegovoj bogomolji, te mi je rekao: „O muslimanu, koji je kod vas najbliži put ka Allahu?“, pa sam mu rekao:

„Da se suprostaviš svojim strastima“.

Pa se samo okrenuo i ušao u svoju bogomolju. Nakon toga kada sam jedne prilike bio u Mekki za vrijeme Hadždža neki čovjek me poselami pored Ka’be, pa sam mu rekao: „Ko si ti?“, pa mi je rekao:

„Ja sam onaj sveštenik.“

Pa sam mu rekao: „Kako si dospio ovdje? (tj. otkud da si postao musliman)“, pa je rekao:

„Sa onim što si mi rekao.“ A u drugom rivajetu:

„Ponudio sam svojoj duši Islam, pa ga je odbila, pa sam znao da je istina te sam ga prihvatio i suprostavio joj se“.*

**Neki ogovaraju kroz šalu i igru, da bi nasmijao druge ismijavajući se tom osobom, imitirajući je ili potcjenjujući. Neki od njih ogovaraju u vidu čuđenja, pa kažu:

„Čudim se tom čovjeku, zašto ne uradi to i to?", ili:,,Zašto radi to i to?",

spominjući njegovo ime u tom svom čuđenju. Neki od njih ogovaraju pod plaštom tuge, pa kažu:

„Jadan on, rastužilo me je to što se dogodilo i što je sa njim bilo."**

T**ako da onaj ko ga sluša pomisli da je on tužan zbog tog čovjeka i da mu je žao, a njegovo je srce puno pakosti prema njemu, da može, on bi još povećao nesreću koja je pogodila tu osobu, a možda to spomene i kod njegovih neprijatelja, kako bi se i oni pakostili. Ove i druge stvari su neke od najvećih bolesti srca i pokušaja da se prevare Allah i Njegova stvorenja. Neki od njih ogovaraju u vidu osuđivanja zla i srdžbe zbog toga, pa ispoljava ukrašen govor, a namjera mu je drugačija nego što to ispoljava.

Od Allaha pomoć tražimo."

(Medžmu'ul-fetava, 28/237-238.)**

"Ne dozvoli da neznanje drugih o tebi nadvlada tvoje znanje o sebi."

Alija ibn Ebi Talib

Za sve sam se svoje izgovorene misli sa posljednjim slovom uvijek pokajao. Razgovarajući sa onima koje neizmjerno volim, gledajući njihove osmijehe i suze, naučio sam da ljudska potreba za iskrenošću zbližava samo kada su to istine koje su uši željele da čuju. Svaka druga istina je korov i korozija, uvlači se u najdublje pore povjerenja i polahko jede čovjeka iznutra. I stvara u našim glavama scenarij sive budućnosti i straha postojanja...Jer jezik je pogan i suviše žuri. U potrazi za shvatanjem sije teško sjeme i čak i kada ima najljepši nijet, zapetlja se u konce vlastitoga straha. A ništa čovjeka na ovome svijetu ne može uplašiti kao on sam sebe i ništa ga drugo ne sklanja od ljudi koliko ga sklone izgovorene riječi. Pa se stoga učim vještini tišine i hvatanju pod prstima slova papira. I jedino ne zažalim izgovorene riječi na tkanini sedžde mog sagovornika u čijim su rukama sve moje riječi i sve što mi je ostalo od pripadanja.

Preuzeto

Imam Šafija, rahimehullah, je rekao:

"Nikada ljudi nisu vidjeli nekoga ili nešto bolje(g) od sebe, a da nisu pustili svoje jezike po njemu."

(Hiljetul-evlija, 9/117.)

"**Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike"

(En- Nisa, 141).**

Ovaj je ajet jasan: vjernici su ti koji griješe i rade ono što je protivno vjerovanju dajući tako nevjernicima priliku da ih unište, shodno tome koliko griješe. Oni su ti koji uzrokuju sebi nevolje, kao što su jednog dana bili uzrok što su ih nevjernici pobijedili kad nisu poslušali Poslanika. Allah, neka je hvaljen, neće dati šejtanu vlast nad čovjekom sve dok mu se sam čovjek ne pokori i ne počne činiti širk. Tad će Allah šejtanu dati vlast i pobjedu nad njim. Zato, koga zadesi kakvo dobro, neka zahvaljuje Uzvišenom Allahu, a koga zadesi nešto drugo, neka prekorava samo sebe.

Ibn Qajjim /"Šejtanove zamke" ?

"Kome su dokazi kratki, jezik je dug"
Arapska poslovica

Rekao je imam ibn-Qajjim rahimehullahi tebareke ve te'ala:

Zaista je (lijepa) riječ koju čovjek uputi svom bratu muslimanu od korisnih hedija (poklona)!

【 الرسالة التبوكية ( ٧٤/١ ) 】