Ustati i krenuti ka cilju već je pola odrađenog posla!

Haris Hecimovic

T.me/plodovihajra

Često na lijekovima završe oni koji ih ne trebaju piti zbog onih koji ih trebaju piti, ali ih ne piju, nažalost.

Bekir Makić

T.me/plodovihajra

Kreneš iz svoje kuće, iz svojih cipela, kreneš od svog ogledala koje kroz život nosiš,
ali, znaš li, djevojčice, nije svaki odraz tvoj, niti isti, samo ti se učinilo, preslikalo, platiti ćeš ćeš svoju naivnost i ne znaš, koliko skupo, dok hodiš drumom života, tako nasmijana, naivna, čista od zla.
Život nije ono što si čula, niti ono što si čitala, najmanje je ono što si u glavi oslikala kistom djeteta na bijelom platnu života.
O djevojčice moja,
Život je šamar koji ne očekuješ,
Rat u kojem zaredom bitke gubiš, jednu iza druge,
Okrenuta leđa, zatvorena vrata, onih, koje si grlila, voljela, kojima si vrata srca širom otvarala.
Ostat ćeš ispred njihovih zaključanih vrata, pri tome, znat ćeš da su iza. Život je okrutnost, grčenje, bol i sve to moraš proći. Sama.
I dalje ćeš biti u istim cipelama i dalje je odraz u ogledalu tvoj, samo, ne bude više isti, kao da ti se samo učinilo, a nije.
Jednom, primjetiš...
Niti si ista ti, niti odraz u ogledalu.
Sve što je boljelo, ostavilo je trag, sve što si skupo platila - biljeg.
Nakon oluja života u kojima sebe izgubiš, padneš da bi opet na noge stala više ne budeš ista.
Zacijeliš, teško, žuljevito, ali zacijeliš.
Više se ne plašiš svojih odluka.
Ne plašiš se svog sutra.
Ne plašiš se otići, ostati.
Ne plašiš se biti ti.
Ne plašiš se sanjati.
Ne plašiš se krenuti ispočetka, pasti i opet, nastaviti.
Ne plašiš se voljeti.
Ne plašiš se života.
U najvećem bolu, jeku, shvatiš kako si život do jučer samo preživljavala, a sada ga živiš.

DJEVOJČICA KOJA NIJE U ŽIVOTU NOSILA KIŠOBRAN
Samira Hodžić Kajtazović

T.me/plodovihajra

"Neki ljudi će vam prići, jer ih vaš sjaj privlači.
Neki će vas odbaciti zato što je vaš sjaj za njih prejak.
I to je u redu.

Nastavite da sijate i dalje."

#preuzeto

"Kadgod ti život postane tjeskoban,
ti pomozi insana kog ne poznaješ."

Nizar Qabbani

T.me/plodovihajra

Ono sto me je život naučio jeste
da nikada više ne kucam
na ona vrata koja su mi
jednom nos razbila.

Dr. Kenan Crnkić

T.me/plodovihajra

Neke se kapije otvaraju tajnim brojem, neke se otvaraju otiskom prsti... a što se tiče nebeskih kapija, one se otvaraju riječima "jaa Rabb!/o Gospodaru!"

Enis Mensur

T.me/plodovihajra

U jednom selu živjela su dvojica komšija, jedan je bio učitelj u penziji, a drugi zastupnik osiguranja sa velikim interesiranjem za modernu tehnologiju. Obojica su posadili iste biljke u svojim vrtovima. Penzionisani učitelj je davao malo vode svojim biljkama i nije im posvećivao punu pažnju, dok je njegov komšija svojim biljkama davao previše vode i dobro se brinuo o njima.

Biljke penzionisanog učitelja bile su jednostavne, ali su izgledale dobro i stabilno, dok su biljke zastupnika osiguranja bile punije, zelenije i svježije. Jedne noći naišlo je nevrijeme, padala je jaka kiša i duvao je jak vjetar.

Ujutro su dvojica komšija izašli da provjere štetu koju je nanijela oluja u njihovim vrtovima. Zastupnik osiguranja vidio je da su mu biljke iščupane i potpuno uništene, dok biljke penzionisanog učitelja nisu bile uopće oštećene i bile su stabilne i čvrste.

Zastupnik osiguranja je bio iznenađen onim što se dogodilo, pa je otišao do svoga komšije i rekao mu: ”Obojica smo sadili iste biljke u isto vrijeme i na istom mjestu. Osim toga, ja sam se brinuo o svojim biljkama bolje od tebe, tako da su moje biljke postale zelenije, punije i ljepše od tvojih. Ali nakon oluje, kada sam pogledao svoj vrt i biljke u njemu, vidio sam da su potpuno uništene, dok su tvoje biljke ostale uspravne i stabilne. Ima li to smisla i kako se to dogodilo i zašto?”

Penzionisani učitelj se nasmijao i rekao: ”Dragi moj komšija, ti si svojim biljkama poklonio ”višak” pažnje i vode, i to onda kada one nisu imale potrebu za tolikom brigom i pažnjom. Ti si svojim biljkama učinio život suviše lahkim, dok sam ja svojim biljkama davao razumnu količinu vode. Međutim, to je bilo malo manje nego što im je bilo potrebno, tako da su moje biljke bile prisiljene širiti svoje korijenje u zemlju sve dublje i dublje u potrazi za još vode da zadovolje svoje potrebe.

Zbog toga je korijenje mojih biljaka bilo dublje, duže i jače, što je moje biljke učinilo stabilnijim i čvršćim. Dakle, moje biljke su preživjele oluju, a tvoje ”razmažene” biljke nisu, jer je njihovo korijenje ostalo kratko i slabo. Bio im je potreban oslonac, jer se nisu mogle osloniti na sebe kao moje biljke.”

Ovo je zapravo priča o roditeljskom odgoju djece koja nam otkriva da su djeca poput biljaka. Ako im je sve dato, neće shvatiti vrijednost onoga što imaju, neće se truditi da sami zarade ono što im treba, ostat će ovisni o drugima i neće moći da se suoče sa životom i njegovim izazovima. Štaviše, neće sami naučiti da poštuju i cijene rad.

Stoga je mnogo bolje usmjeravati, odgajati i upućivati djecu nego im dati i obezbijediti sve spremno kao na tacni. Naučite svoju djecu kako će hodati, a nemojte ih vi nositi i praviti od njih invalide kad mogu hodati. Ali im ne dozvolite ni da tumaraju ili da idu bilo kojom stazom, nego hodajte ispred njih ispravnom životnom stazom i neka vas djeca slijede.

Priredio: Abdussamed Bušatlić

https://t.me/psihonefs

Ne opraštaj tugu koju ti neko svjesno nanosi.
Ne opraštaj bol koji doživljavaš.
Ne opraštaj suze koje isplačeš.
Ne opraštaj uzdah, bol u želucu, neprospavane noći.
Ništa od toga ne opraštaj ako nisi zaslužila da to prolaziš zbog nekoga.

I proći će vrijeme.
Proći će i taj bespomoćni osjećaj.
Proći će i bol i suze će presušiti.
I doći će snovi, neki mirniji.
I ti ćeš opet procvjetati.

Ali nikad ne zaboravi kako si se zbog nekoga osjećala.
Jer svako zna šta radi!
I opet bi i opet će ako dopustiš.
Zato ne opraštaj.

✍️Fahreta B-S

T.me/plodovihajra