ATA IBN EBI REBBAH I HALIFA

Jedan od najuglednijih tabiina, Ata’ ibn Ebi Rebbah bio je crnac, oduzete ruke, hrom, i pred kraj života je potpuno oslijepio. Međutim, pored mnogobrojnih nedostataka, Ata’ ibn Ebi Rebbah je imao jezik kojim je govorio, ruku kojom je pisao i razum kojim je razmišljao i pamtio. Bio je optimista i zahvalni Allahov rob, i Allah mu je podario znanje i ugled kao nikome u njegovo vrijeme.

U vrijeme vladavine Emevija, halifin glasnik je u toku hadža hodao Mekkom i govorio ljudima: ‘’Niko ne smije izdavati fetve ljudima osim Ata’ ibn Ebi Rebbah!’’ Ebu Hanife je za njega rekao: ‘’Nisam vidio boljeg čovjeka i većeg učenjaka od Ata’ ibn Ebi Rebbaha.’’ A Ibrahim el-Harbi je rekao:

‘’Jedanput je halifa Sulejman ibn Abdul-Melik došao sa svoja dva sina kod Ata’a i zatekli su ga da klanja namaz. Sjeli su i čekali da završi. Kada je Ata’ završio s namazom, okrenuo se prema halifi i njegovim sinovima, pa su mu oni postavili mnoštvo pitanja o propisima hadža, a on im je odgovarao, dok su mu noge bile ispružene prema halifi i njegovim sinovima. Nakon toga halifa je naredio sinovima da krenu, i kad su se malo udaljili, rekao im je: ‘’Nipošto ne zapostavljajte nauku! Tako mi Allaha, nikada neću zaboraviti ovo poniženje koje smo doživjeli pred ovim crnim robom.’’

https://t.me/islamskistudiotaqwa1

OMEROVA PRAVEDNOST

Halifa Omer, radijallahu anhu, bio je u Šamu, pa kad se vratio izašao je sâm u Medinu da vidi kakvo je stanje među građanima Medine. Sreo je jednu staricu i poselamio je a zatim je upitao:

”Znaš li šta je uradio Omer, kažu da se živ i zdrav vratio iz Šama?” Odgovorila je: ”Neka ga Allah ne nagradi!” Omer je upitao: ”Zašto?” Ona je odgovorila: ”Od kako je preuzeo hilafet nikada od njega nisam dobila ni dinara ni dirhema.” Omer je rekao: ”Možda Omer ne zna kakvo je tvoje stanje i kakve su tvoje potrebe?” Na to je ona kazala: ”Subhanallah, a ja sam mislila da čovjek ne može biti vladar a da ne zna kakvo je stanje njegovih podanika pojedinačno, od mašrika do magriba.” Kada je to čuo, Omer je zaplakao, i sam sebi rekao: ”Teško tebi, Omere, i ova starica je mudrija od tebe.”

Zatim ju je upitao pošto prodaje učinjenu nepravdu prema njoj, jer on ne želi da zbog te nepravde strada halifa muslimana. Starica je rekla: ”Je li se to ti još izigravaš sa mnom?” Odgovorio je: ”Ne, tako mi Allaha!”
I ona je ”prodala” nepravdu koja joj je učinjena za 25 zlatnika (dinara). U tome su naišli Alija i Ibn Mes'ud i poselamili Omera oslovivši ga sa ”emirul-mu'minin”. Kad je to čula, starica se uhvatila za glavu i rekla: ”Teško meni, vrijeđala sam u lice halifu muslimana!” Na to je Omer rekao: ”Ništa ne brini!” Zatim je uzeo komad kože i napisao:

”Ovo je ugovor kojim se potvrđuje da je Omer otkupio nepravdu učinjenu toj i toj starici za 25 zlatnika, a svjedoci ovog ugovora su Alija ibn Ebi Talib i Ibn Mes'ud. Ako umrem prije vas stavite ovo pored moje glave uz ćefine da sa ovim sretnem Allaha na Sudnjem danu.”

https://t.me/islamskistudiotaqwa1

NA KOGA I NA ŠTA SE ŽALIŠ?

O ti Allahovo stvorenje... Zašto stalno kukaš i jadikuješ? Na koga i na šta se žališ? Zar misliš da je moguće da je nešto od nevolje ili iskušenja greškom došlo do tebe? Zar zaboravljaš da je Uzvišeni Allah nepogriješiv, da je Njegov Kader neizbježan, da je sve što nas snađe od Allaha Uzvišenog, Silnog, Svemoćnog? Zar ne znaš da je Gospodar Svjetova rekao:

"Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko –da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dadne." (Hadid, 22-23)

"Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.’’ (El-Bekare, 216.)

"Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna." (At-Tagabun, 11)

Zar ne znaš da je rekao Allahov Poslanik, salallahu alejhi we sellem:

"Ono što te je snašlo – nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo – nije te moglo snaći!" (Ebu Davud)

https://t.me/islamskistudiotaqwa1

PRAVEDNOST ČAK I PREMA NAJGORIMA

Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, poslao je Abdullaha ibn Revahu da stanovnicima Hajbera, jevrejima, procijeni urod palmi i ostalih plodova na koji trebaju dai porez, pa su oni htjeli da ga podmite da napravi manju procjenu, a on je kazao:

”Tako mi Allaha, ja vam dolazim od meni najdražeg čovjeka, a vi ste mi najmrži ljudi jer ste ubijali Allahove poslanike, ali me ljubav prema Poslaniku, alejhi selam, i mržnja prema vama neće navesti da budem nepravedan.” Tada su njihove vođe rekle: ”Na ovome opstoje nebesa i Zemlja.” (Ebu Davud)

"Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – a Allah, doista, sve čuje i vidi." (En-Nisa’, 58)

https://t.me/islamskistudiotaqwa1

DŽUMANSKA HUTBA: "Od nas se traži tewhid!" (Muhammed Džerrah) 👇👇👇👇👇👇

Prenosi ibn Abbas, radijAllahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, salallahu alejhi we sellem:

"Ko olakša svome bratu muslimanu njegovu teškoću i na tom putu uloži trud, to mu je bolje nego da provede u i'tikafu deset godina!"

(Taberani, Bejheki, Hakim)

https://t.me/islamskistudiotaqwa1

UKLANJANJE ZLA (Ibn Kajjim)

Rekao je imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah:

„Uklanjanje zla (zabranjenih stvari) ima četiri situacije:

Prva: da se određeno zlo ukloni, a na njegovo mjesto dođe suprotno tome (tj. dobro djelo).

Druga: da se umanji zlo, pa makar se i ne uklonilo u potpunosti.

Treća: da se ukloni zlo, ali je na njegovom mjestu došlo isto (u rangu i jačini) zlo poput prvog.

I četvrta: da se ukloni zlo, ali je nakon njega nastalo još veće zlo.

Prve dvije situacije su šerijatski propisne, dok je treća situacija pitanje idžtihada (tj. stvar razmatranja), a što se tiče četvrte ona je zabranjena. Pa kada ugledaš griješnike i fasike kako se zabavljaju i igraju šah, tvoje negiranje njima to što čine neće biti od fikha i basireta osim ako ih budeš sa toga prenio na ono što je draže Allahu i Njegovu Poslaniku, poput gađanja strijelama, utrkivanja jahalicama i tome slično.

Također, kada naiđeš na fasike koji su se okupili oko neke igre i zabave, ili slušanja pjesme i muzike, pa ako ih sa toga skineš i dovedeš u pokornost Allahu, onda si postupio ispravo, jer je to cilj. U suprotnom da ih ostaviš na tome je bolje nego li da ih od toga odvratiš na nešto što je veće i žešće od tih grijaha koje su prethodno činili, jer su ih dotični grijesi odvraćali od onoga što je veće i kobnije od istih.

Isti je slučaj i sa čovjekom koji se bavi knjigama o cinizmu i bestidnosti, pa se ti bojiš da od njih ne pređe na ono što je gore od istih, a to su knjige o novotarijama, zabludama, sihiru isl.; onda ga bolje ostavi i te njegove prvobitne knjige. Dakle ovo poglavlje je vrlo široko.

Jedne prilike sam čuo šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah, da je kazao:

„Ja i par mojih drugova smo jedne prilike prolazili pored nekih vojnika od Tatara dok su oni pili rakiju, te ih neko od mojih drugova ukori zbog toga. Pa sam ja isto tako ukorio dotičnog i rekao mu: doista, Uzvišeni Allah je zabranio alkohol jer on odvraća od spominjanja Allaha i namaza, dok ove (koje ti koriš) alkohol upravo odvraća od bespravnog ubijanja muslimana, obeščašćenja njihovih porodica, i otimanja njihovih imetaka; zato ih ostavi!“

Izvor: I'alamul-muvekki'in (3/12)

Da li vam je poznat odgovor? Pa zato što su ashabi slušali Kur'an sa dušom koja se razlikuje od naše, i sa nijetom koji se razlikuje od našeg nijeta. Primjer njih je bio poput primjera vojnika koji očekuje naredbe koje će odmah izvršiti, iz ljubavi, straha i nade. Dobro su razumjeli i sprovodili u djelo govor Allaha: “Ni vjernik ni vjernica nemaju pravo izbora, nakon što Allah i Njegov Poslanik presude u tome.” Tako da opcija biranja između pokornosti i griješenja kod njih nije postojala.

Oni su se prema ajetima odnosili kao prema svjetlu koje ih upućuje u tminama, njihove duše su iščekivale Allahov govor, poput žedne zemlje koja iščekuje kišu, koja će upiti a zatim dati najljepše plodove, sav njihov trud je bio fokusiran na to: “Kako ćemo sprovesti Allahovu naredbu, a da Allah s tim bude zadovoljan.” Lijepa duša poput ove, kada do nje dopre objava srce se uzbudi, glas se od straha oduzme i oči zasuze.

Ali šta je sa nama? Budimo iskreni! Mnogi od nas uče Kur'an a duša nam je lijena, koja se želi otrgnuti (otarasiti) naređenja, i da prolaznom užitku da prednost. Kada naiđe na ajet naredbe ili zabrane i u suprotnosti je sa njegovim strastima, onda sakuplja vojsku opravdanja, ne bi li izbjegla da to izvrši, pa kaže: možda se ovaj ajet ne treba bukvalno shvatati, možda po ovom pitanju postoji nekakvo razilaženje, naše vrijeme je malo drugačije, neću izvršiti ovo, ali je Allah Milostiv i Onaj koji oprašta… i tako redom!

Postoji glas koji dolazi iz dubine i kori dušu i kaže joj: “Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozivaju onome što vas oživljava”, ali se opet kolebamo, osjećamo da griješimo, zatim se pravimo da ne čujemo ovo dozivanje i nastavljamo sa čitanjem, i nakon ovoga očekujemo da Kur'an utiče na nas kao što je uticao na ashabe?!

Ako si od onih koji žele da Kur'an utiče na tebe kao što je bio slučaj sa ashabima onda moraš donijeti hrabru odluku… a to je da nećeš birati između pokornosti Allahu i nepokornosti, naprotiv pokornost treba biti tvoja jedina opcija. Ovo je teška odluka, ali je ona ustvari lahka ako se budeš pouzdao u Allahovu milostu i Njegovu mudrost, On ti ne naređuje osim ono što je korisno za tebe, i ono što je lakše i blaže za tebe i na dunjaluku i na ahiretu.

Koji od Islama imaju samo imena, dok u ummetu desetine miliona muslimana gladuje, robija, pati se...

Dobročinstvo je u Islamu naređeno, također i sadaka, i to su veliki ibadeti, ali se samo pitamo šta spriječava ljude da ih čine NA ISPRAVAN NAČIN? Zašto prljati ibadete haramima?

„A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!“ (en Nisa, 60)

Što se tiče tvrdnje da je u tome veća korist od štete...
Ovo samo pokazuje poniženje i neznanje u kome se mnogi nalaze, nesvjesni toga. Zašto bi muslimani i pomišljali piti vodu koja je manje ili više zagađena ako imaju savršeno čistu i ispravnu na raspolaganju? Zar nam nisu dovoljni Allahovi poslanici kao najbolji primjeri u svakom pogledu, pa i u dobročinstvu i sadaki? Zar nam nisu pravi uzori pravedne halife i ostali ashabi, koji su bili iskreni pomagači Allahovog Poslanika i dosljedni praktičari Kur'ana i sunneta?

Na kraju, podsjetimo se da u Allahovoj vjeri postoje dva uslova koja djelo mora ispuniti da bi bilo primljeno kod Uzvišenog Allaha.

1. Iskren nijjet Uzvišenom Allahu: Tim se podrazumijeva da rob želi svojim cjelokupnim govorom i djelima, bila javna ili tajna, samo lice Uzvišenog Allaha, bez da u tome ima udjela iko drugi.

2. Usklađenost sa Šerijatom, s kojim nam je Uzvišeni Allah jedino naredio da mu robujemo, a to se postiže slijedeći Vjerovjesnika, neka je na njega Allahov salavat i selam, u onome s čim je došao.

Što se prvog šarta tiče, u srca ljudi ne možemo i ne želimo ulaziti, međutim, gdje je ovdje ispravnost i slijeđenje Allahovog Poslanika, uz toliko spomenutih jasnih i javnih harama? Zar neko želi da njegov djela propadnu slijedeći zabludnike i griješnike?

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede ono što nije od nje, to mu se odbija.“ (Buharija, 4273)

U predanju kod imama Muslima stoji: „Ko učini djelo koje nije od naše vjere, ono mu se odbija.“ (Muslim, 1718.)

Hafiz Ibn Redžeb, rahimehullahu te‘ala, rekao je:

„Ovaj hadis je jedna velika osnova islama, veliki temelj islama. Svako djelo koje nije propisano od Allaha i Njegovog Poslanika, vraća se onome koji ga je učinio.“

Srca muslimana se smiruju slijeđenjem i postupanjem po Kur'anu i sunnetu, uz halal, a ne uz fesad i nepokornost Allahu, makar oni bili pomiješani sa dobrim djelima.

Allaha molimo za uputu sebi i drugima.

https://t.me/islamskistudiotaqwa1